Umetnost Putovanja / The Art of Travel

Website Contact the business

Umetnost Putovanja / The Art of Travel Autorski tekstovi i fotografije s lica mesta namenjeni zaljubljenicima u putovanja

Autorka 14 publikovanih knjiga iz oblasti kulture i putovanja, tekst i fotografije za National Geographic, Travel Magazine, Javni servis, koautor BRADT Travel Guide Serbia. Stranice o putovanjima - ideje, korisne informacije i saveti za samostalna putovanja

25/10/2026

Dobro jutro komšija 🔆
Ovoliko ljudi nikada do sada nije bilo na mom biračkom mestu (Palilula centar, Beograd). Čekanje: 7.15 do 9 h

4. oktobar je svetski Dan životinja.Tokom putovanja, imala sam sreću da uživo vidim i slikam poznate, ali i neobične živ...
04/10/2026

4. oktobar je svetski Dan životinja.
Tokom putovanja, imala sam sreću da uživo vidim i slikam poznate, ali i neobične životinje, od kojih su neke na ivici izumiranja.
Koja je vaša omiljena životinja 🦒🐘🦋🐆🦜

Šta se dešava u Etiopiji 🇪🇹, planinskoj državi bogate istorije - kolevci čovečanstva, trećoj nastarijoj hrišćanskoj drža...
01/10/2026

Šta se dešava u Etiopiji 🇪🇹, planinskoj državi bogate istorije - kolevci čovečanstva, trećoj nastarijoj hrišćanskoj državi na svetu kojom je vladao Hajle Selasije?

📍Zbog čega se u Etiopiji (opet) ratuje?

Etiopiju čini 12 regija, sa grupama naroda koje govore 5 zvaničnih jezika: tigrinja, amharski, afarski, oromo, i somali.
Severni deo zemlje čine istorijske regije: Tigraj - mesto je gde je u antičkom periodu (Aksum) nastala Etiopija, druga najstarija država Afrike; Amhara - sa srednjovekovnim nasleđem, čuvenim crkvama Lalibele i izvorom Plavog Nila; i Afar - na granici sa Eritrejom, mesto pustinje i aktivnih vulkana. Pripadnici ove tri kulturno-istorijski najznačajnije regije, bore se protiv centralističke vlasti u Adis Abebi. Sve do kraja 2022. besneo je građanski rat. U Etiopiji sam boravila po završetku rata, obišla ove regije, i Regiju južnih nacija, nacionalnosti i naroda – kolevku čovečanstva.

📍 Kako je izgledao građanski rat u Etiopiji?

Pobunjenici su bili obični ljudi koje su, nalik partizanima, regrutovale lokalne vođe pokreta TPLF u Tigraju, i FANO u Amhari, nacionalistički pokreti za osamostaljenje. Dali su im oružje, ali su mnogi lokalci ratovali u svojoj svakodnevnoj odeći - na pr. u plastičnim sandalama.
Upoznala sam momka iz regije Tigraj čiji je stariji brat, učitelj, učestvovao u gerilskim akcijama protiv zvanične vojske Etiopije. On mi je pre neki dan napisao da su aviosabraćaj i telefonske linije sa ovim regijama, u potpunosti prekinute.

📍Kako sam upoznala pripadnike lokalne gerile?

U vreme moje posete Etiopiji, u Amhari je na snazi bio policijski čas. Putujući zemljanim putem iz Bahir Dara ka vodopadima Plavog Nila, stali smo na kontrolni punkt pobunjenika. Prolazak je bio moguć jer je vozač poznavao vođu gerile. Naoružani kalašnjikovima zaustavili su kombi, ali je vođa ugledao poznato lice. Iskoristila sam priliku i pitala da se slikam. Vođa je pristao: “to je reklama za našu stvar. Nakon 5 - 10 km, stali smo na ček-point zvanične vojske Etiopije, koji uopšte nisu znali za kontrolni punkt gerile, a vozač mi je rekao da Nikon sakrijem u ranac.



TURSKA 🇹🇷 Da li znate iz kog dela zemlje tradicionalno potiče veliki broj najpoznatijih “vladara” Turske?U planinskim pr...
27/09/2026

TURSKA 🇹🇷 Da li znate iz kog dela zemlje tradicionalno potiče veliki broj najpoznatijih “vladara” Turske?

U planinskim predelima severoistočne Turske koje nazivaju “Turski Alpi”, u Trabzonu je rođen najveći sultan Sulejman I Veličanstveni. Odavde je familija turskog predsednika Erdoğana (gradić Rize, i još istočnije - regija na samoj granici sa Gruzijom), ali i najveći Erdoganov politički rival Ekrem Imamoğlu (iz Trabzona), koji je gradonačelnik Istanbula (trenutno u zatvoru). Turke iz ovog dela zemlje (Karadenizli - “Crnomorci”), ostatak Turske naziva tvrdoglavim “brðanima”, nagle i prgave naravi.

Na samostalnom putovanju severoistočnom Anadolijom sleteli smo u Trabzon, najveći grad istočne obale Crnog mora u podnožju planina Kačkar. Neposredno pre nego što je 2019. Ekrem Imamoglu postao gradonačelnik Istanbula, ispred hotela gde smo odseli bio je upriličen njegov miting, zbog kojeg hotelu nije bilo moguće prići. Dve nedelje kasnije, nakon njegove pobede saznala sam za glavnog opozicionara.

📍Zbog čega je Trabzon kulturno-istorijski zanimljiv?

Nakon upada krstaša u Konstantinopolj u 13. veku, pljački i osvajanja, proterana vizantijska dinastija Komnin preselila je prestonicu u Trapezunt (Trabzon), i osnovala novo, vizantijsko Trapezuntsko carstvo.

📍Gde ostavština “novog” carstva može da se vidi?

U predgraðu Trabzona, vizantijski vladari sazidali su novu Aja Sofiju, koja je 2021. otvorena i za nemuslimane (danas je džamija), i danas u njoj mogu da se vide freske sa simbolima dinastije Komnin.

U blizini Mačke (da, tako se zove mesto), u planinama Kačkar obišli smo manastir Sumela uklesan u steni, a nešto dalje i predivno jezero Uzungol, i popeli se na tvrðavu Zil kale.

📍Da li znate da se u planinama Kačkar nalaze šeste najveće plantaže čaja na svetu?

Obišli smo najživopisnije kaskadne plantaže u ovoj regiji, oprobali se u seckanju lišća čaja, i ugledali vagu za merenje i kamion za otkup čaja (u koji me je lokalac pozvao da uðem, i slikao me).

📍 Da li znate da u planinama Kačkar postoji selo odakle potiče sutlijaš?

U ovom selu, lokalci su mi objasnili da je turska reč “sutlač” novijeg datuma, a da je “sutlijaš” u stvari originalna stara reč za poslasticu, koja se u bivšim “kolonijama”, bez uticaja promene jezika kroz vreme, očuvala.

O ovom delu Turske pisala sam u knjizi “Umetnost putovanja II”, u izdanju MediaSfera, koja može da se pronađe u svim bolje snabdevenim knjižarama.

🌎 Šta sam na putovanjima širom sveta naučila o lokalnim (ne)dozvoljenim supstancama i navikama pripadnika tamošnjih zaje...
03/09/2026

🌎 Šta sam na putovanjima širom sveta naučila o lokalnim (ne)dozvoljenim supstancama i navikama pripadnika tamošnjih zajednica koji ove biljke konzumiraju?

📍PERU 🇵🇪 U Andima, na visinama između 3400 i 5100 m gde sam boravila, običaj lokalaca je da žvaću sušeno lišće koke koje im pomaže da smanje simptome “visinske bolesti” (zamor, povraćanje, glavobolja…). Oko 200 gr. lišća koke, na pijaci u Andima platili smo oko 80 dinara. Nekima je pomoglo. Od koke se prave bombone, čokolade, čaj, a koristi se i u ritualima drevnih Inka. Lišće koke je legalno u Peruu i Boliviji.

📍ETIOPIJA 🇪🇹 Tokom boravka u zemlji iz koje potiče kafa, legenda o kozama koje su brstile ovu biljku i pokazivale neuobičajeno ponašanje, vezana je i za kat (khat), zeljastu biljku čije se lišće stavi u obraz i žvaće. Kat spada u jeftinu, legalnu socijalnu laku drogu, koju konzumira veliki broj Etiopljana (konzumira se i u Jemenu). Može da se kupi na uličnim tezgama i na pijaci, i potrebno je žvakati oko 5 - 6 sati kako bi se postigao željeni efekat.

📍TURSKA 🇹🇷 Na istoku, u oblasti najvećeg turskog jezera Van na 1646 m nadmorske visine, na obroncima golih brda viđala sam pastire sa stadima ovaca za koje se tvrdilo da kako bi preživeli u uslovima gde malo toga uspeva, preko granice sa obližnjim Iranom u zamenu za novac, na trbusima ovaca prevoze hašiš.

📍IRAN 🇮🇷 Prilikom boravka u planinama Alborz ili Elburz (4375 m) posetila sam Tvrđavu Alamut - tvrðavu asasina (UNESCO) za koju je vezana čuvena priča o hašišu, i gde je reč “asasin” nastala od persijskih reči “hašaš” i “ijun” – “uživaoci hašiša”. U Iranu je alkohol zabranjen (osim verskim zajednicama – hrišćani), te je droga koja je zbog blizine Avganistana dostupna, veoma jeftina. Zavisnost stanovništva od droge, decenijama je ogroman problem za Iran.

📍MAROKO 🇲🇦 Tokom 1970-tih, u planinskom masivu Rif na severoistoku Maroka, evropski hipici otkrili su polja kifa, marokanskog hašiša, koji je postao popularan među „decom cveća“. Na obronku planine Rif boravila sam u čuvenom „plavom gradu“ Šefšauenu, gde iznad potoka Ras el-Ma možete sresti lokalce koji ponekad turistima n**e nelegalni kif.

Kako sam početkom 2018. “otkrila” najstariji hram na svetu, Göbeklitepe, i osmislila prvu turističku turu na našim prost...
27/08/2026

Kako sam početkom 2018. “otkrila” najstariji hram na svetu, Göbeklitepe, i osmislila prvu turističku turu na našim prostorima: Jugoistočna Turska – Mesopotamija 🇹🇷

Tokom studija na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna, volela sam predavanja iz istorije umetnosti - Stari vek, i posebno Mesopotamiju, period kada je sve nastalo – prvi umetnički predmeti i inženjerski poduhvati, zakonici, banke, kalendar.

Ljubav prema antici, još za vreme studija odvela me je u Liban i Siriju, a zatim sam kolima putovala Iranom, stigla do najočuvanijeg zigurata na svetu Čoga Zanbil nadomak Persijskog zaliva, i krenula na putovanje kolima Turskom. Iako smo obišli centralnu Anadoliju, maštala sam o jugoistočnoj Turskoj na granici sa Sirijom, delovima nekadašnje severozapadne Mesopotamije.

U to vreme, ostvarila sam saradnju sa direktorom Turkish Airlines u Srbiji, koji je znao koliko poznajem Tursku i Bliski istok, i predložila mu da aviokompanija bude sponzor mog istraživačkog putovanja na jugoistok Turske. Iako je i sam poreklom sa tih prostora, rekao mi je: “Ko će iz Srbije hteti tamo da ide?” Ipak, pristao je.

U martu 2018, krenula sam na prvo putovanje istočnom Anadolijom, sletela u Mardin, obišla Midjat i romantični Hasankejf (koji od 2020. više ne postoji), Dijarbakir, Haran, Šanliurfu i Gaziantep, planinu Nemrut, videla reku Tigar i plovila Eufratom. Najfascinantija od svega, za mene je bila poseta tada tek nedavno otkrivenom, najstarijem hramu na svetu iz perioda neolita, koji je podignut pre 11.500 godina.

Kada sam prvi put stigla u Göbeklitepe, bila sam jedini strani posetilac. Osim mene, na neasfaltiranoj stazi kojom smo nas troje pešice išli ka hramu, pre podizanja muzeja i naplaćivanja ulaznica, pohodili su lokalci koji su čuli za značaj nalazišta. Iste godine, 4 meseca nakon moje posete, UNESCO je u julu uvrstio Gobeklitepe na listu svetske baštine.

Po povratku u Beograd osmislila sam turu, i u saradnji sa agencijom Manga Trip početkom 2019. vodila sam prve putnike iz Srbije na ovo mesto (i zatim još nekoliko p**a). Kasnije su ovu turu u svoje programe uvrstile i druge agencije u Srbiji.

Srpska Wikipedija, moj članak navela je kao jedini izvor na srpskom, za ovaj hram.

Kako je počelo moje putničko iskustvo koje skoro neprekidno, traje već nekoliko decenija 🌍 Nedavno, u staroj kutiji pron...
20/08/2026

Kako je počelo moje putničko iskustvo koje skoro neprekidno, traje već nekoliko decenija 🌍

Nedavno, u staroj kutiji pronašla sam svesku gde sam još kao 16-godišnjakinja, pre početka naše porodične ture kolima od Beograda do Skandinavije, zapisivala unapred dogovorenu rutu (foto 6, 7), i mnoga sećanja odjednom su opet bila tu.

Tokom najranije mladosti, u vreme srećnih 1980-tih, moji roditelji i ja krenuli smo da putujemo onako kako je mali broj ljudi kod nas tada putovao.

Počev od 1979. godine, pa sve dok se 16 godina kasnije nisam osamostalila, završila fakultet koji donekle ima veze sa putovanjima, i zatim stvorila sopstvenu porodicu, sa mojima sam kolima obišla gotovo čitavu Evropu, stigla do Švedske, Norveške i Finske na severu, Španije na jugu, Engleske na zapadu.. Videla sam Muzej El Greka u Toledu, Šopenovu kuću u Želazovoj voli u Poljskoj, Betovenovu kuću u Bonu, u Nemačkoj…

Kasnije, od 2002. i sama sam krenula da putujem na isti način – kolima po svetu, kada je prvi put na putovanje krenuo i moj tada 5-godišnji sin. Prema rutama koje sam pravila mesecima, kolima smo obišli više od polovine Turske, Italiju, Francusku, skoro čitavu Španiju i Portugal...

Pre oko 10 godina, moji su mi jednom rekli: „Lako je sada sa internetom - mi smo 1980-tih putovali sa mapama i bez prethodnih informacija, osim 2 ili 3 prospekta koje smo uspeli da dobijemo u ambasadama u Beogradu, i usput smo se snalazili”.

Sećam se broda kojim smo prešli iz Helsingora u Danskoj, u Helsingborg u Švedskoj, u vreme kada most nije postojao; Noćnog trajekta iz Kapelskara u Švedskoj ka luci Turku u Finskoj; Madurodama u Hagu; Madrida neposredno nakon smrti fašističkog generala Franka, i noći koja je pala tek oko 22 h.

Mnoge analogne fotografije već su izbledele. Ipak, neke su očuvane.

I danas, putovanja su važan deo mene. Prošle godine, u dvorcu Henrija VIII pored Londona, pročitala sam citat Kristofora Kolumba: „Što dalje čovek putuje, to više nauči.”

Šta je “lapot”?Dok sam boravila u Japanu, čula sam za “ubasute” 姥捨て, drevni japanski ritual gde su nekada davno, porodic...
01/05/2026

Šta je “lapot”?
Dok sam boravila u Japanu, čula sam za “ubasute” 姥捨て, drevni japanski ritual gde su nekada davno, porodice odvodile svoje stare i onemoćale članove na planinu, i tamo ih ostavljale da umru. Iako je ovaj običaj zaista postojao, danas se smatra da nije bio široko rasprostranjen.

I na nekim drugim mestima na svetu, nekada je postojao običaj senicida. U istočnoj Srbiji (najviše među Vlasima), nazivan je “lapot”. Prema predanju, deca su ubijala ostarele roditelje kada postanu preveliki teret za domaćinstvo, najčešće udarcem u glavu (sekirom ili motkom), uz prisustvo meštana sela. Na glavu staraca, često bi pre udarca postavljali pogaču ili klip kukuruza, kako bi se sa učinioca odbacila odgovornost za tuđu smrt. Kao i za japanski, i za ovaj običaj ne postoji saglasnost da li je on zaista postojao, ili je deo legende.

Na drugoj strani planete, na jugu Perua, u Andima iznad grada Arekipe, postojao je običaj nalik prethodnim, ali sa sasvim drugačijim ciljem. Nekada davno, Inke su na vrhove planina-vulkana visine između 5000 i 6500 metara, odvodile i ostavljale potpuno zdravu decu i mlade, koje bi omamili alkoholom ili drogom, zadali im smrtonosni udarac u potiljak, i tako ih žrtvovali bogovima. Zbog visine planina i izuzetno niskih temperatura, tela su vekovima ostala očuvana, i zbog ponča u koja bi bila odevena (umotana), pogrešno nazvana “mumijama”. Dve čuvene “mumije” Inka devojčice i Inka devojke, videla sam u nevelikom Muzeju andskih svetilišta, u vlasništvu katoličkog Univerziteta Svete Marije, u gradu Arekipi (snimanje i slikanje je zabranjeno).

Na današnji dan, 23. aprila 1616. preminuo je Viljem Šekspir, i sahranjen je Migel Servantes, koji je umro dan ranije. D...
23/04/2026

Na današnji dan, 23. aprila 1616. preminuo je Viljem Šekspir, i sahranjen je Migel Servantes, koji je umro dan ranije. Dva najveća pisca svih vremena umrla su u razmaku od dana, zbog čega su Ujedinjene nacije današnji dan proglasile Danom knjige i izdavaštva, i Danom engleskog i španskog jezika.

Pre nedelju dana, BBC je objavio vest da je u Londonu pronađena kuća koja je nekada pripadala Viljemu Šekspiru, piscu koji je bio rodom iz Stratforda na reci Ejvon.

Iako se zna da je Šekspir posedovao kuću u Londonu, u kraju Balckfriars, profesorka Lucy Munro sa univerziteta King’s College, u prestoničkoj arhivi iz 1668. uspela je da pronađe gde se tačno nalazila - pored današnje “Ye Olde C**k Tavern”. Istoričari i biografi Šekspira, smatraju da je ovo važan podatak iz života slavnog pisca, jer se do nedavno smatralo da je nakon požara u kojem je njegov “Teatar Gloub” (Globe Theatre) stradao, Šekspir odlučio da se vrati u rodni Stratford. Otkrićem prilično velikog Šekspirovog doma u Londonu, u neposrednoj blizini čuvenog teatra (na suprotnoj obali Temze), naučnici sada smatraju da je Šekspir kupio kuću kako bi u Londonu ostao, i nikada se nije vratio u rodni grad. Pronađen je i dokument iz 1665. godine, prema kojem je jedina naslednica Šekspira, njegova unuka Elizabet, te godine prodala ovu kuću.

Sijena (Siena) 🇮🇹 ItalijaČuveni renesansni gradić i valovite pejzaže Tokane u daljini, snimila sam u proleće 2023. tokom...
19/04/2026

Sijena (Siena) 🇮🇹 Italija
Čuveni renesansni gradić i valovite pejzaže Tokane u daljini, snimila sam u proleće 2023. tokom samostalnog putovanja severozapadnom Italijom. Predeli Toskane širom planete poznati su po idiličnim brežuljcima, vitkim, visokim čempresima, vinogradima, maslinjacima, i živopisnoj lepoti rustičnih gradića smeštenih na brdima – nekada moćnih centara renesanse, danas na listi svetske baštine Uneska.

Tokom renesanse, Sijena je bila nezavisna republika kojom su često upravljale grupe imućnih građana, trgovaca i plemića, organizovane u različita veća (familija Noveschi, Pandolfo Petrucci), da bi nakon opsade 1555. godine grad izgubio nezavisnost i prešso u ruke firentinske porodice Mediči, postavši deo Velikog vojvodstva Toskane.

2. jula i 16. avgusta, na glavnom, gradskom trgu Pjaca del Kampo (Piazza del Campo) u Sijeni se svake godine održava čuvena, istorijska trka sa jahačima na konjima Palio di Siena (Palio di Provenzano i Palio dell’Assunta), u kojoj učestvuje deset takmičarskih kontrada (gradskih opština), i koju uživo prenosi jedan od kanala italijanske televizije. Početak trke je obično oko 19 časova, kada konji sa konjanicima startuju stojeći između dva konopca (la mossa) i trče tri p**a oko trga, što traje otprilike 90 sekundi.

U muzeju Gradske kuće u Sijeni (Pallazo Pubblico - Museo Civico), nalazi se čuvena freska na zidu iz 1325. godine, “Gvodoričo da Foljano u opsadi Montemasija”, rad renesansnog slikara Simone Martinija, koja se smatra remek-delom evropskog slikarstva, i jednim od prvih svetovnih portreta renesanse.

Iako je 1763. Venecuela bila prva država na svetu koja je ukinula smrtnu kaznu, 23 godine kasnije, 30. novembra 1786. godine vojvodsvo Toskane bilo je drugo na svetu i prvo u Evropi, koje je to učinilo. Ovaj dan proslavlja se kao nacionalni dan Toskane.

Address

Belgrade

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Umetnost Putovanja / The Art of Travel posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Umetnost Putovanja / The Art of Travel:

Shortcuts

Share