Godine su samo broj

19/08/2025

Evo šta rade po Njemačkoj? Nikada policajac ne bi bio. Daš mu sve i gledaj šta radi! U svojoj državi nema hljeba da jede a ovdje se tuče sa policijom.

19/08/2025

19/08/2025

..

19/08/2025

.

03/08/2025

Nakon posjete grčkom ostrvu Krf na red je došla i Albanija. Od glavnog grada istoimenog ostrva Saranda se nalazi na samo sat vremena trajektom. To je upravo bila i moja linija putovanja.
Naziv Saranda (albanski: Sarandë, starogrčki: Onchesmos) nalazi se jonskoj obali južne Albanije, nasuprot grčkom otoku Krf, te je moguće golim okom vidjeti sa jedne strane onu drugu.
Ime je dobila od grčkog izraza "Agioi Saranda" što znači "Četrdeset svetih mučenika", prema staroj crkvi iz 6.vijeka.

U Sarandi živi oko 20.000 ljudi prema poslednjem popisu iz 2011. godine, ali u sezoni naraste i do 100.000 zbog turizma.
Stanovništvo čine većinski Albanci ali i značajna grčka manjina, naročito starosjedilačko stanovništvo (nazivani i Northern Epiroti). Prisutne su i manje zajednice Roma i Vlaha.

Mnogi sezonski radnici dolaze iz unutrašnjosti Albanije kako bi zaradili na primorju a nakon sezone se vraćaju kući, idu u Tiranu ili Atinu, dok neki odlaze i u inostranstvo.

Zimi je grad vrlo tih, a lokalci se oslanjaju na ribarstvo, olakšane troškove života i povremene prihode iz dijaspore. Lokalci govore i grčki ili italijanski (posebno starije generacije). Tradicionalne porodične vrijednosti vežu ih sa pravoslavnom crkvom. Većina lokalnih porodica ima nekoga ko radi u Grčkoj ili Italiji.

Neobične i zanimljive informacije:

Tuneli ispod grada – u vrijeme komunizma, Hoxhin režim izgradio je niz podzemnih bunkera i tunela; mnogi su danas zaboravljeni i zapečaćeni.

Piramidalni apartmani – neka arhitektonska rješenja iz 90-ih nalikuju mini piramidama ili labirintima – bez pravih planova, zgrade su građene po osjećaju.

Zabranjeni ribolovni alati – lokalci su godinama koristili dinamit i karbid za ribolov (ilegalno, ali prisutno), pa je morski ekosistem znatno oštećen u prošlosti.

Prisutnost Grka i grčkih škola – u nekim dijelovima grada vidiš grčke table i škole s dvojezičnim nastavom, što nije uobičajeno za druge dijelove Albanije.

Kada govorimo o turističkoj Sarandi, onda imamo zbilja šta da kažemo. Cijela Albanija, pa samim tim i Saranda nije nešto posebno prepoznatljiva po lijepim građevinama. Kada pogledate sa strane, to su sasvim obične stambene zgrade sa nekoliko spratova i prilično su neuređene. Isto tako, ni ulice nisu pretjerano dobre za oko. Ipak, postoji mnogo toga što ovaj grad ima, a drugi nemaju, pa ću to i navesti.

Saranda se sastoji od šest paralelnih ulica koje se protežu duž obale. Prva kao šetalište pored plaže, a druga odmah iznad nje. One su vrlo lijepe i sadržajne, dok ostale, kako se penje prema brdu, i nisu. Ukoliko iznajmljujete apartman više na brdu radi povoljnije cijene, imajte na umu da ćete se dobro našetati, jer nema mnogo stepeništa koja povezuju te ulice, pa tako možete

03/08/2025

gledati u apartman koji se nalazi ispred vas, ali morate obići čitav kilometar okolo da biste do njega došli. Za one turiste koji idu bez auta, to ne preporučujem nikako. Pogotovo kada se uzme cijena prenoćišta, kod koje nije velika razlika.

Recimo, ja sam iznajmio apartman na vrhu brda za 45 eura i morao tabanati do njega, a onda sam poslije imao hotel u samom centru, pri plaži, koji sam iznajmio za 60 eura. Dakle, gore sam uštedio 15 eura na prvu, međutim, kada uzmemo u obzir da su taksi vožnje izuzetno skupe, onda se to ne isplati. Taksi vožnja po kilometru košta četiri eura i gdje god da krenete, nećete proći ispod 12 do 16 eura. Jedino za turiste koji putuju autom ima više izbora sa besplatnim parkingom u tim apartmanima koji su na brdu.

Pripaid kartice

Obavezno, prije dolaska u Albaniju, trebate kupiti e-sim karticu za 4,5 eura, jer ćete u Albaniji platiti 25 do 30 eura.

Valuta

Valuta u kojoj se plaća je lek. 100 leka se vrednuje kao 1 euro, ali će vam u 90 posto objekata naplatiti po 95, pa je najbolja opcija plaćati karticom. Jer dok vam bankomat uzme provizije, možete izgubiti mnogo više.

Hrana – glavni adut

Najbolje iz Albanije je – hrana. Nigdje u Europi dosad nisam tako dobro jeo kao ovdje. Taj utisak nisam stekao samo zbog cijena, koje su veoma niske, nego i zbog kvaliteta koji nam albanski ugostitelji pružaju. Lokalci se bore za turiste, trude se veoma, tako da ćete sigurno imati visok nivo usluge. Nema mnogo čekanja, što me najviše raduje.

Restorani su svi klimatizovani, prilagođeni za vrućine, a oni riblji po najvišim standardima – kako se ne bi osjetili jaki mirisi. Kada već pričamo o uslugama, hajde da se bacimo i na cijene.

Jedna neobična situacija se može osjetiti u Sarandi, a to je da nema gotovo nikakve razlike u cijenama lokala na brdu ili na šetalištu. To nisam vidio gotovo nigdje, pa vam predlažem da uživate u jelima pored obale – koja su prometnija i samim tim sigurnija.

Razna rižota i paste koštaju od 5–8 eura, pizze od 7 do 10, ribe od 7 do 15, a stekovi oko 15 eura. Moram naglasiti da je ovo prvo primorsko mjesto koje sam posjetio, a da riba koja se peca u moru košta tako malo. Zbog toga je svi i jedu.

Nejasna je situacija da, npr. u Hrvatskoj, kilogram orade koja se lovi odmah tu, košta 40 eura. Isto tako i u Crnoj Gori. Albanci su dokazali da tu nešto ne štima i svoj proizvod normalno plasirali.

Espreso košta samo 1 euro – i to u elitnim restoranima i kafićima pored obale, dok je flaširana voda od pola litre takođe jedan euro. Gazirani i prirodni sokovi su 2,5 eura, a cijeđena narandža tri eura. Kugla sladoleda košta euro do euro i po, a točeni sladoled samo jedan euro. Dakle – vrlo prihvatljive cijene.

Kada pričamo o suvenirima, i tu su cijene niske. Magnete možete kupiti za 1,5 ili 2 eura, a ostale suvenire od 4 pa do 9 eura. Što se tiče odjeće, izbor je prilično loš, pa ćete imati muku pronaći neki dobar komad. Dosta su bazirani na rukotvorinama i tu se može vidjeti baš svašta zanimljivo.

Plaže

U Sarandi postoje privatne i javne plaže. Javne plaže su manje kvalitetne jer se tu vodi manje računa o čistoći, a i razni čamci i brodići su usidreni u blizini. Veća je gužva i voda je prljavija. Ali, sa druge strane, vi sami sebi donesete hranu i suncobrane, prostrete peškire gdje želite i osjećate se slobodnije. Te javne plaže su u srcu Sarande duž obale.

Desno se nalazi nekoliko privatnih plaža u naselju Kodrra sa odličnim ležaljkama, a sve su po pravilu sa fiksiranim suncobranima. Dvije ležaljke i suncobran koštaju u sezoni 20 eura. Dobra strana je što je sve uređeno i što su plaže čiste.

U Sarandi su plaže šljunkovite (na nekim plažama baš krupan šljunak), što baš i lično ne volim, pa predlažem da kupite obuću za vodu. Jedino je plaža ispred hotela Andon Lapa 1 sa sitnim, lijepim šljunkom i dosta čistom vodom, pa vam predlažem upravo nju.

Voda

Jonsko more spada u vrlo slano more, ali to ne djeluje tako jer nema izražen miris soli, niti se so lijepi za kožu. Razlog je manjak algi i velika čistoća vode. Obale su nešto prljavije, pa se čini da more ima slabiji kvalitet, ali ovo more spada u jedno od najčistijih na svijetu. Voda je hladnija zbog obližnje velike Jonske brazde, u kojoj je dubina od 4000 do 5000 metara.

Marketi na svakom koraku

U Sarandi nemate veliki market kao mega-market, nego su prisutni manji lokalni marketi. Gotovo ispred svake zgrade se nalazi jedan ili dva. Ukoliko želite sami kuhati, posjetite pijacu koja je veoma povoljna sa ribljim proizvodima.

Tajna lokalaca

Ukoliko želite sebi kupiti kvalitetno voće i povrće koje je domaće i uzgojeno u njivama iznad Sarande, onda ustanite rano ujutro – između 6 i 7 – te izađite na ulicu pri obali. Tu se lokalci sjate i brzo pokupuju sve što im je potrebno. U pola osam je sve već nestalo.

Zaključak:

Apartman ili hotelski smještaj uzimati isključivo pri obali, ukoliko ste bez prevoznog sredstva, zbog skupih taksi vožnji.

Mobilni broj pribaviti putem online aplikacije za 4,5 eura umjesto plaćanja 25–30 eura za pripejd karticu.

Jesti pri obali jer je cijena ista kao i u višim dijelovima, ali je promet pri obali veći i hrana sigurnija.

Plaćati karticom zbog najmanjih naknada.

Kupati se po mogućnosti na privatnim plažama jer su čistije i bez brodica.

Predlažem hotel Porti u kojem sam boravio. Hotel je veoma povoljan, čist, prostran, moderan je i prisutna je nevjerovatna tišina. Nalazi se u samom centru – blizu plaže, trgovina i restorana, kao i luke koja vozi prema Grčkoj. Za cijenu koju traži, hotel je veoma isplativ.

Hranu kupovati u marketima i ugostiteljskim objektima pri obali.

Dobro i povoljno voće kupiti na ulici u ranim jutarnjim časovima.

Svježe morske proizvode kupiti na lokalnoj pijaci.

U sljedećoj objavi pogledajte moju posjetu nacionalnom parku Modro oko, koje biste trebali i vi posjetiti ukoliko se nađete u Sarandi.

03/08/2025

Nakon obilaska Sarande uputio sam se prema nacionalnom parku prirode Syri i Kaltër, ili po naški Modro Oko.
Ovo čudesno vrelo, koje već na prvi pogled izgleda nestvarno, više podsjeća na bajku nego na stvaran krajolik.

Modro Oko je ime dobilo po svojoj zapanjujućoj boji – tirkiznoj, gotovo fluorescentnoj nijansi plave koja u sredini prelazi u tamnu, gotovo crnu tačku. Upravo ta tačka izgleda poput zjenice oka. Voda je nevjerovatno bistra i toliko čista da dno izgleda nadohvat ruke, kao da je dubina metar, iako se na tom mjestu procjenjuje da ima preko 50 metara – ali tačna dubina još uvijek nije službeno izmjerena.

Ono što izdvaja Modro Oko od drugih izvora nije samo njegova ljepota, već i snaga – voda izvire s tolikom snagom da je ronjenje strogo zabranjeno, iako je nekoliko hrabrih (i neopreznih) to pokušalo.

Lokalne legende govore da je Modro Oko dom duhova planina ili čak drevnog zmaja koji čuva prirodu tog kraja. Neki kažu da voda mijenja boju ovisno o raspoloženju planinskih duhova, dok drugi tvrde da se u vodi mogu vidjeti odrazi prošlosti – ako je dovoljno dugo promatrate u tišini.

Za vrijeme komunizma, pristup Modrom Oku bio je ograničen – koristili su ga samo visoki državni funkcioneri, uključujući i Envera Hodžu, koji je ovdje navodno imao svoju omiljenu izletničku tačku.

Iako je danas popularna destinacija, Modro Oko još uvijek zadržava svoj šarm divljine. Okruženo hrastovima i kestenima, područje oko izvora je idealno za šetnju, piknik ili kratki predah od ljetnih vrućina. Temperatura vode je konstantno oko 10°C, pa iako mnogi pokušavaju zaroniti, rijetko tko ostane duže od nekoliko sekundi.

U okviru ovog parka prirode nalaze se dva restorana s drvenim terasama koji n**e pogled direktno na izvor. Za razliku od mnogih atrakcija koje sam posjetio Albanci drže potpuno normalne cijene pića i hrane ( pogledajte cijenovnik u fotogaleriji). Mjesto je odlično za fotografisanje i odmor pa vam preporučujem da isplanirate tri do četiri sata posjete.

Kako doći?

Najlakši način dolaska do Modrog Oka je iz Sarande, mini-busom, taksijem ili rentanim autom. Cesta je zadnjih godina obnovljena, ali i dalje zadržava planinski karakter, pa vožnja može biti lagana avantura sama po sebi.

Za one koji putuju prema Đirokastri, Modro Oko je savršen usputni izlet. Ako imate vremena, preporučuje se dolazak ujutro kada nema gužve i priroda spava još u tišini. Kada dođete, plaćate ulaznicu od jednog eura a onda imate priliku da pješačite dva kilometra uzbrdo ili da platite mali turistički vozić po cijeni od 3 eura u jednom smjeru. Neko voli šetati pa ide pješke, neko na skuterima ali ja sam išao tin vozićem jer se nema šta vidjeti na toj stazi do samog odredišta. Na pola p**a ima samo mali kiosk sa osvježenjem.

Ako ste bez auta, kao sto sam bio ja, onda kupite aranžman kod nekih od prodavaca na šetalištu u Sarandi. Paket mošta 26 eura i uključuje prevoz od Sarande do ovog nacionalnog parka, boravak dva sata, a onda dalje out prema Đirokastri i ostanak tamo tri sata. Potom se ide nazad. Ja sam to platio po punoj cijeni iako sam išao samo u jednom smjeru jer sam planirao ostati u Đirokastri par dana.

Ukoliko više volite gledati videa umjesto fotografija predlažem vam da posjetite moj instagram profil i pogledate video sa ove destinacije. Bilo bi lijepo da nam prenesete u komentarima vaša iskustva ukoliko ste boravili u Albaniji, možda baš Sarandi, ili ukoliko ste posjetili Modro oko.

02/08/2025

Nastavice se

02/08/2025

02/08/2025

Tvrđava u Gjirokastri (albanski: Kalaja e Gjirokastrës) postala je zatvor krajem 19. vijeka, za vrijeme osmanske vladavine, ali je svoj najpoznatiji i najmračniji period doživjela tokom 20. vijeka, posebno u kraljevskoj eri Zogua I, a zatim i za vrijeme komunističkog režima Envera Hoxhe.

Već tada su postojale tamnice, ali one su služile za kratkotrajno zadržavanje pobunjenika, dezertera i zarobljenika.

2. Kraljevina Albanija (1928–1939)

Kralj Zogu I koristi tvrđavu kao službeni državni zatvor. Tamo se zatvaraju politički protivnici, disidenti, nacionalisti, anarhisti i komunisti. Uvjeti su bili vrlo teški, a mučenje i izolacija česta praksa.

Ovo je prvi put da se tvrđava sistematski koristi kao trajan zatvor s više ćelija i režimom nadzora.

3. Fašistička i nacistička okupacija (1939–1944)

Tijekom talijanske i kasnije njemačke okupacije, zatvor se koristi za zatvaranje partizana i članova antifašističkog otpora.

Bilo je zabilježeno i nekoliko pogubljenja unutar zidina tvrđave.

4. Komunistički režim (1944–1968)

Nakon dolaska Envera Hoxhe na vlast, tvrđava ostaje zatvor visoke sigurnosti, posebno za političke zatvorenike.

U ovom razdoblju su ćelije za mučenje bile najaktivnije – koristi se psihološka izolacija, fizičko zlostavljanje i “prevaspitavanje”.

Tvrđava ima poseban status tajnosti – čak ni lokalno stanovništvo nije znalo ko se sve nalazi unutar zidina.

Izvještaji o zatvorenicima koji nikada nisu suđeni ili nestaju bez traga često su povezivani upravo s Gjirokastrom.

5. Zatvaranje zatvora i pretvaranje u muzej (nakon 1968)

Zatvor je zvanično zatvoren krajem 1960-ih, a prostori su postepeno prenamijenjeni.

Godine 1971. otvara se Muzej oružja, a dio bivšeg zatvora se također uređuje kao muzejski prostor – ali bez mnogo detalja o svom prijašnjem zloslutnom sadržaju.

Tek kasnije, nakon pada komunizma, neki vodiči i istraživači počinju otkrivati priče bivših zatvorenika, a ćelije se danas mogu posjetiti kao dio postavke tvrđave.

Ćelija broj 4 – "Rupa bez sata"

Legenda kaže da je ćelija broj 4, smještena duboko pod zemljom, bila ukleta. Nazivali su je "Rupa bez sata", jer niko nije znao koliko vremena unutra prolazi. Tko bi ušao, izgubio bi pojam o danu i noći. Čak su i stražari govorili da u toj ćeliji satovi staju. Navodno je tamo bio zatvoren osmanski kartograf koji je pokušao pobjeći iz carstva preko albanskih planina – crtajući mapu slobode. Nikad nije izašao. Ali na zidu ćelije kasnije su pronašli ugrebane nepoznate simbole – neki kažu da je to tajni kod rute koju je pokušao pratiti.

Mučenje zvukom – Tamnica br. 6

U jednoj od ćelija smještenih bliže topničkoj liniji tvrđave, korištena je posebna metoda mučenja – tišina. Ne galama, ne vrisci – već potpuna, sablasna tišina. Zatvorenici su danima bili izloženi zvučno izoliranoj komori, u kojoj se vlastiti otkucaji srca čuju kao topot konja. Često bi ludjeli. Jedan zatvorenik, navodno pjesnik koji je pisao stihove protiv režima, nakon 17 dana u toj ćeliji zatražio je da ga muče fizički – samo da čuje nešto. Bilo što. Čak i vlastiti krik.

Muzej

Unutar tvrđave se nalazi i muzej koji sam obišao. Cijena ulaznice je samo dva eura ali se u njemu zbilja ima šta vidjeti.

Muzej se prostire se kroz nekoliko različitih dijelova same tvrđave, i zapravo se sastoji od više manjih muzejskih jedinica, uključujući: muzej oružja i eksponata iz antifašističkog rata i galerije lokalne historije. Evo pregleda onoga što možete vidjeti:

Muzej oružja (Muzeu i Armëve)

Otvoren 1971. godine, u bivšim zatvorskim prostorijama.

Sadržaj:

Oružje iz različitih perioda albanske povijesti, uključujući:

Topove iz osmanskog doba.

Oružje korišteno u balkanskim ratovima i tokom Prvog i Drugog svjetskog rata.

Puške, pištolje, bajunete, mitraljeze.

Oružje korišteno tokom antifašističke borbe za vrijeme okupacije Italije i Njemačke.

Simbolične figure boraca, makete i vojni planovi.

Eksponati iz raznih zemalja koje su davale pomoć Narodnooslobodilačkoj borbi (Jugoslavija, Sovjetski Savez itd.).

Zanimljivo: Oružje nije izloženo samo kao vojna oprema, već kao dio ideološke naracije borbe protiv okupatora – zato su eksponati često kombinovani sa slikama boraca i propagandnim porukama.

Istorijski tuneli i hodnici

Tvrđava sadrži podzemne hodnike i prolaze koji su se koristili i za vojnu odbranu i kao putevi za stražu i zatvorenike.

Neki su djelomično otvoreni za turiste, s info-tablama.

Postoji prostor koji se koristi i za lokalne izložbe i umjetničke instalacije, posebno ljeti.

Avion iz Drugog svjetskog rata

Na tvrđavi, na otvorenom platou, nalazi se američki vojni avion (Lockheed T-33 Shooting Star) koji je, prema albanskoj verziji, prisilno sletio 1957. godine u južnu Albaniju zbog špijuniranja.

Avion je postavljen kao simbol "pobjede nad imperijalizmom".

Danas je zanimljiv izložak za fotografisanje i jedna od najneobičnijih atrakcija tvrđave.

Kulturni prostor i galerije

Povremeno se organizuju izložbe lokalne umjetnosti, fotografije Gjirokastre, etnografija i zanati.

Dvorane se koriste i za muzičke nastupe, posebno tokom Narodnog festivala folklora koji se održava u tvrđavi svakih nekoliko n T-33 Shooting Star na otvorenom.

Danas je tvrđava muzej. Ali ne zna svatko da su pojedini eksponati postavljeni tako da prate posjetitelja. Doslovno. Iza jednog od izložaka – starog mitraljeza iz Drugog svjetskog rata – stoji ogledalo koje reflektira siluetu onoga tko stoji ispred. No, nekoliko turista je prijavilo da su na fotografijama kasnije primijetili još jednu osobu u odrazu – osobu bez lica, u zatvorskoj odori. Lokalci kažu da je to "duh bez broja", zatvorenik koji nikada nije registriran, nikada saslušan, nikada pušten.

31/07/2025

U posjeti predivnom planinskom gradu Đirokastra u Albaniji