24/11/2022
Ako se otisnete nekih pedesetak kilometara zapadno od Sarajeva, stići ćete u jedno malo, ušuškano mjesto zvano Kreševo.
Kreševo se prvi put spominje sad već daleke 1434. godine u povelji kralja Stjepana Tomaša, koja počinje sljedećim riječima: "U kraljevskom gradu Kreševu…", što svjedoči o njegovom tadašnjem statusu.
Bosna je u to vrijeme ostvarivala veoma uspješnu saradnju s Dubrovnikom, pa je kralj i napismeno potvrđivao njegovim stanovnicima određene trgovačke benefite.
Ostaci kraljevskog grada sačuvani su i danas, a opasani su bedemom, pa se i čitav prostor naziva Bedem. Na rubu ostataka srednjovjekovnog grada je 1996. godine podignuta kapela u spomen na pretposlednju bosansku kraljicu, kraljicu Katarinu Kosaču.
Mjesto se nalazi na obalama Kreševčice i Dragušnice, podno Lopate i Bitovnje, iz čijih utroba su stanovnici ovog kraja vijekovima vadili zlato, srebro, bakar, olovo, živu.
Prvi pisani tragovi o kreševskim rudnicima srebra, bakra i olova, potiču iz 1381. godine. Dolaskom Sasa u Bosnu, značajno se unapređuje tehnologija vađenja i prerade rude. Oni donose pravne regulative, tzv. "saske zakone" i savremeniju tehnologiju.
Na kreševskom području nalazi se veliki broj jama i pećina, a mnoge od njih su tek djelomično istražene. Najpoznatiji i u speleološkim krugovima izuzetno cijenjen objekat predstavlja Oberska rupa ili jama u kanjonu rječice Kostajnice, blizu sela Vranci, koja impresionira bogatstvom špiljskih ukrasa i ujedno predstavlja i srednjovjekovni rudnik, po svemu sudeći žive, i ustvari je poslednji rudnik takvog tipa na ovim prostorima.
Pećina je, zahvaljujući članovima "Kreševskog citrina", stalno otvorena za posjete, a proglašena je, kao i pećine Mali i Veliki oklop, u blizini Franjevačkog samostana, spomenikom prirode BiH.
Elem, iz pobrojanog se vidi da je kreševski kraj nekada bio dio vrlo bogatog i aktivnog rudarskog područja, što nam i mještanin Anto veoma verno dočarava kroz svoje prikaze i modele rudarske aktivnosti kroz stoljeća.
Pojedinci u Kreševu i danas uspješno neguju tradiciju ovog podneblja kroz pričanje priča i bavljenje starim zanatima, od kojih je najoriginalniji, pa i najpoznatiji, zanat potkivanja jaja.
Tradicionalne predaje govore kako se ni jedan kovač u Kreševu nije mogao oženiti ako ne zna potkovati jaje. Ako budući mladoženja ne bi uspio potkovati jaje, to je značilo da još nije dobro savladao svoj kovački zanat i ne bi bio u stanju da izdržava porodicu.
Legenda, koju prepričavaju mještani Kreševa, kaže kako je ovaj običaj nastao u vremenu kada se siromašni kovač zaljubio u kćer bogatog plemića i usudio se zatražiti njezinu ruku. Uslov za dobijanje očevog odobrenja bilo je potkovano jaje! Kad je konačno uspio potkovati jaje, stavio ga je u korpicu i izložio u prozoru svoje kuće kako bi ga svi mogli vidjeti.
Danas se minijaturne konjske potkovice koje se prikivaju uz ljusku izrađuju od olova, a ne od željeza, radi lakšeg oblikovanja i jaja se prodaju kao još jedan od omiljenih suvenira s ovih prostora, baš kao i kreševski mineral citrin.
Mi smo imali tu čast da nam čovjek od koga su današnji kovači-potkivači učili zanat objasni čitav proces, i velika hvala čika Stjepanu na nesebičnom elaboratu.
Kada pričamo o Kreševu, ne možemo da ne spomenemo da je ovaj gradić uz Stolac i Jajce, jedno gradskih jezgra u BiH koja su proglašena nacionalnim spomenikom. Razlog je tridesetak starih bosanskih kuća, uglavnom pokrivenih kaplamom (šindrom), što danas predstavlja pravu rijetkost.
U Kreševu se još nalazi i tzv. "ordinacija na otvorenom", stara više od dva vijeka. Radi se o manjoj prirodnoj pećini koju je narod nazivao – Pod špiljom. Tu je, za epidemija kuge u 18. i 19. vijeku oboljele liječio Kreševljak fra Mato Nikolić, prvi diplomirani ljekar u Bosni i Hercegovini. Fra Mato je, kao i većina fratara u to doba, teologiju studirao u Italiji, a studij medicine i hirurgije, na koji su ga uputila sva tri tadašnja samostana (Fojnica, Sutjeska i Kreševo), završio je u Feldsbergu (Austrija). Nakon što je diplomirao, morao je od pape Pija VII 1807. godine tražiti posebno odobrenje za bavljenje liječenjem, što je i dobio.
Ne možemo još da ne spomenem dvije stvari, rustične Vrance, selo na neka 2-3 km od centra Kreševa, gdje se nalazi, pored starih kuća, Rimski most, također sa liste nacionalnih spomenika BiH, kao i Franjevački samostan sv. Katarine u Kreševu, koji potiče s kraja 14. vijeka i u okviru koga djeluje muzej u kome se čuva i neguje istorija ovog kraja.
Uživajte u slikama pobrojanog, a i minerala izloženih na Sajmu minerala, dragog i poludragog kamenja, koji se svake godine održava u jedanaestom mjesecu u Kreševu.
Foto: Ibret Travel
