27/04/2020
GDJE SU MOJI CIGANI?
Nedostaju mi prodavci parfema, prosjaci, turisti na Sebilju...
Fali mi kafana, dim, trac za susjednim stolom, konobarica bez prednjeg zuba, koja brise ruke o kecelju...fali mi miris cevapa, djeciji plac i tobogani na kojima se ceka red, vrtuljak, ...
Hocu one revizore u tramvaju i one koji izadju da cekaju sljedeci, jer nemaju karte..
Fali mi zagrljeni par u Wilsonovom u sumrak, zagrljaj jarana koji se nisu sreli tri dana, fali mi ,,djesi ba, hajmo na pice...sta god pijes, zivio...fali mi sudar casa u rukama, ...
Fali mi guzva u Sabornoj, u Katedrali...fali mi kad stotinu ljudi u restoranu ceka iftar...fale mi sitnice zivota, posao, ...zelim. stati pred Begovu, popeti se na Ezan kamen i galamiti...pricati o Begu i legendama...zelim biti ..covjek...
A daju mi ...izbor izmedju vakcine i zatvora...izmedju roba i polugroba...
Cak ni vjeru mi vise nedaju, zabranili su Boga...
Sad mi fali i vjera ...i moja i tudja...fali mi odgovor...zasto?
Cega se bojim kad cu svakako umrijeti?
Jesam li uopste ziv, kad nemam nista od onog sto zelim i volim, a i hrane sve manje?
Ko sam?
Zar pripadam nekom drugom, osim Bogu?
Tako su govorili..slusao sam...cuo sam..
Zasto me siluju u logiku?
Zasto umjesto mene odlucuju?
Zasto me se boje, kad nemam zarazu, bolest, a oni kazu da imam ako ne prihvatim njihov lijek?
Gdje je logika, sloboda, zivot, Pravo i Pravda, ..gdje sam zalutao?
Gdje je ...covjek?
Gdje nestade ...covjek?