Travel Magazine Serbia

Directions Website Contact the business

Travel Magazine Serbia Sve o putovanjima... Vesti, saveti, putopisi, reportaže, filmovi, fotografije, terminologija, kviz, forum, časopis, škola turizma, rezervacija hotela...

24/10/2026
09/10/2026

Nepuna tri kilometra od najlepšeg dela turske obale, Likijskog poluostrva, nalazi se maleno, najudaljenije grčko ostrvo od grčkog kopna, Kastelorizo (Kastellorizo, od italij. Kastelrosso - „Crvena tvrđava“). Iako ga i sami Grci često nazivaju njegovim italijanskim imenom (jer je u novijoj istoriji bilo i u posedu Italije), na grčkom se ostrvo naziva Megisti, a na turskom Meis. Kućice u beloj i u pastelnim bojama nalik minjonima, jedne iznad drugih nalaze se pretežno na levoj obali brda u dubokoj uvali, dok šarene, drvene barke nehajno plutaju nadomak doka, i luke u kojoj su smešteni slikoviti restorani i kafanice. Na rtu se nalaze ostaci krstaške tvrđave i u njoj mali muzej. Kastelorizo spada u jedno od nekoliko grčkih ostrva smeštenih tik uz tursku obalu, čiji su stanovnici nekada bili lovci na sunđere.

Godine 1991. ostrvo Kastelorizo postalo je poznato širom sveta kada je ovde snimljen film “Mediterraneo”. Naredne godine, romantičan italijanski film reditelja Gabriele Salvatoresa, u Los Anđelesu na dodeli Oskara dobio je Nagradu za najbolji film van engleskog govornog područja.

Vazdušnom linijom, Kastelorizo je oko 600 kilometara udaljeno od Atine i na njemu nema izvora pijaće vode. Oko 270 stanovnika jedinog mesta na ostrvu, jednom nedeljno vodom snabdeva trajekt sa cisternom koji stiže iz Pireja. Kastelorizo ima redovnu liniju sa atinskom lukom Pirej samo jednom nedeljno (trajekt koji pristaje na gotovo svakom ostrvu uz put, od Atine do Kasteloriza plovi oko 24 sata), ali se do ostrva može i avionom, samo sa Rodosa. Najudaljenije ostrvo Dodekaneza i grčkog kopna, turisti najčešće posećuju na izletima iz obližnje Turske, brodom iz 7 kilometara udaljenog gradića Kaša. Ostrvo nema carinsku službu, te se izlet zvanično ne smatra ulaskom na teritoriju druge države, tj. Grčke, iako je pasoš neophodan.

02/10/2026

Ako već niste, do 31.10. zapratite naš profil i regstrujte se putem maila, jer uskoro pokrećemo kviz znanja u kojem možete osvojiti 1.000 evra za bilo koje putovanje preko bilo koje licencirane turističke agencije u Srbiji, bilo kada!

30/09/2026

Prema pisanju Ser Artura Konana Dojla (Sir Arthur Conan Doyle), autora koji je osmislio lik londonskog detektiva, najčuveniji detektiv u Engleskoj, Šerlok Holms (Sherlock Holmes) i njegov prijatelj Doktor Džon Votson (Doctor John Watson) živeli su između 1881. i 1904. u Londonu, u ulici Bejker (Baker Street) na broju 221 B. Baš na ovom mestu, u prizemlju i na dva sprata, danas se nalazi muzej poznatog detektiva, sa nameštajem i predmetima iz tog perioda, dnevnom sobom, Holmsovom i Votsonovom spavaćom sobom, uz novine i knjige koje su čitali, njihovu odeću i obuću, zbirku lupa, lula i drugih upotrebnih predmeta. Na spratu se nalazi i nekoliko voštanih figura poznatog dvojca, sa kriminalcima iz serijala o slavnom detektivu. Za dodatne informacije, na svakom spratu posetiocima su na usluzi „domaćice“ kuće, odevene kao nekada Holmsova kućepaziteljka gospođa Hadson (Mrs. Hudson). Zbog posebnih istorijskih i arhitektonskih vrednosti, kuća Šerloka Holmsa danas je pod zaštitom države, dok je unutrašnjost kuće zadržala svoj viktorijanski stil iz vremena čuvenog pisca.

Ispred ulaza u kuću, turisti se slikaju sa londonskim „bobijem“ odevenim u uniformu policajca s početka XX veka, sa šeširima Holmsa i Votsona i Holmsovom lulom. Pored ulaza u kuću nalazi se suvenirnica, u kojoj može da se kupi hemijska olovka čiji gornji deo izgleda kao injekcija kojom je upravo izvađena krv, a tu su i lupe, lule, knjige, društvene igre, razglednice sa likom Holmsa i drugo.

Zanimljivo je da je čuveni Skotland jard (Scotland Yard), van granica Engleske proslavio upravo pisac Artur Konan Dojl, u svojim pričama o avanturama detektiva Šerloka Holmsa. Kasnije, isto će učiniti i Agata Kristi, kroz krimi-romane o naturalizovanom Belgijancu, detektivu Herkulu Poarou. Svi oni, u svojim „slučajevima“, sarađivali su sa inspektorima Skotland jarda.

26/09/2026

U dolini između Alpa, u centralnom delu Austrije nalazi se bajkovito Halštatsko jezero (Hallstätter See). Dužine oko 8 i širine oko 2,3 kilometara, sa maksimalnom dubinom od 125 metara, naziv je dobilo po istoimenom, živopisnom gradiću Halštatu (Hallstätt) na obali. Zbog predivne prirode koja ga okružuje i uličica sa pastelnim kućama u alpskom stilu koje potiču iz 16. veka, Halštat često nazivaju jednim od najlepših sela na svetu.

Gradić je poznat po drevnom rudniku soli sa podzemnim slanim jezerom Salzwelten Hallstatt na vrhu brda, za koji se smatra da je bio eksploatisan još od praistorijskih vremena i do kojeg iz gradića vozi uspinjača. Na vrhu brda nalazi se panoramski vidikovac - platforma Skywalk Hallstätt, kao i staza koja vodi do glečerskog vrta u dolini Ehern (Echern) sa vodopadom Valdbahstrub (Waldbachstrub). Mesto je poznato i po početnoj tački najstarijeg i još uvek aktivnog industrijskog cevovoda na svetu, koji se koristio za transport slane vode. Pre nego što je kroz Alpe izgrađen tunel, u drugoj polovini 20. veka jedina brodska poštanska linija Austrije prelazila je jezero tokom zimskog perioda, kada bi put na zapadnoj obali bio blokiran visokim snegom.

Halštat je popularna letnja turistička destinacija. Osim prelepih kafeterija i prodavnica, u gradiću se nalazi i Muzej Halštata (Hallstatt World Heritage Museum), sa fascinantnom kolekcijom predmeta praistorijske halštatske kulture koji su pronađeni u rudniku soli i na groblju iz gvozdenog doba, u blizini rudnika. Veliki broj posetilaca u Halštat dolazi na jednodnevni izlet vozom iz 54 kilometra udaljenog Salcburga (vožnja traje 2h 12 min). Osim za turiste, jezero je česta destinacija profesionalnih ronilaca.

24/09/2026

“Imam je pao u nesvest” (tur. Imam bayildi) je klasično tursko jelo koje se sastoji iz prepolovljenih patlidžana koji se pune crnim i belim lukom, paprikom i paradajzom, peršunom i začinima, ponekad limunovim sokom i zatim se kuvaju u maslinovom ulju. Služi se ohlađeno kao meze ili toplo - kao glavno jelo. Smatra se da je jelo nastalo pre oko dva veka, kada je prvi put skuvano u domu jednog imama. Kada je kuvar doneo imamu jelo, njemu se toliko svidelo da je od sreće, pao u nesvest! Prema drugoj verziji priče imam je pao u nesvest kada mu je supruga servirala ovo jelo i saopštila mu koliko je novca dala za namirnice. Treća verzija narodne priče pripoveda o tome da se imam oženio ćerkom trgovca maslinovim uljem, čiji se miraz sastojao iz dvanaest tegli najfinijeg maslinovog ulja. Svake večeri imamova supruga pripremala je jelo od patlidžana sa paradajzom i lukom dok nije potrošila svo ulje, te trinaestog dana nije mogla da posluži jelo, zbog čega se imam onesvestio. Zanimljivo je da se ovo jelo spravlja i u Grčkoj gde nosi naziv “Imamov patlidžan” (Melitzanes Imam), ali i u velikom delu Balkana, što potvrđuje njegovo osmanlijsko poreklo.

Centralno locirana nemačka savezna država Tiringija, nekada deo Istočne Nemačke i njeni gradići: Vajmar, Erfurt i Ajzena...
22/09/2026

Centralno locirana nemačka savezna država Tiringija, nekada deo Istočne Nemačke i njeni gradići: Vajmar, Erfurt i Ajzenah, mesta su u kojima su rođeni, boravili, studirali i stvarali neki od najpoznatijih ličnosti istorije Nemačke: Martin Luter, reformator katoličke crkve i začetnik protestantizma, kompozitori Johan Sebastijan Bah, Johan Pahelbel, Rihard Vagner i Franc List, slikar nemačke renesanse Luka Kranah Stariji, pisac i pesnik Gete, filozof Niče, "nemački Šekspir" - pesnik Fridrih Šiler i mnogi drugi.

Osim današnjeg glavnog grada pokrajine Tiringije, Erfurta, stari gradić Vajmar (Weimar), nekadašnji centar nemačke države, od 1809. bio je sedište Velikog Vojvodstva Saksonije, Vajmara i Ajzenaha, a od 1919. i Vajmarske republike koju je 1933. godine smenio Treći rajh na čelu sa Hi**erom. I danas, na gradskom trgu nalazi se Hotel Elephant sa čijeg je balkona Hi**er držao svoje govore.

Čak 16 mesta u Vajmaru nalazi se na listi UNESCO-ve svetske kulturne baštine. Gradić je poznat po izuzetno očuvanom istorijskom centru, ali i kao mesto osnivanja Bauhausa, škole prvog modernog dizajna na svetu. Godine 1919. na ideju osnivača, arhitekte Valtera Gropijusa i uz podršku slikara Pola Klea i Vasilija Kandinskog, u prestonici Nemačke - malenom Vajmaru, osnovana je prva Škola za moderni, serijski dizajn. U centru gradića može da se poseti Muzej Bauhausa, Vajmarski teatar i Muzej Šilera.

Na jednom od nekoliko gradskih trgova, nalazi se Konzervatorijum Franc List i Biblioteka vojvotkinje Ane Amalije iz 18. veka, zvanično jedna od 30 najlepših na svetu. Među 850.000 naslova starih knjiga, zbirku biblioteke čine i originali Šekspira, Martina Lutera i notne sveske nemačkih baroknih kompozitora.

Glavni grad Gruzije na reci Mtkvari, poznat je po zanimljivoj arhitekturi i smešten je na mineralnim izvorima odakle i p...
20/09/2026

Glavni grad Gruzije na reci Mtkvari, poznat je po zanimljivoj arhitekturi i smešten je na mineralnim izvorima odakle i potiče njegov naziv koji u prevodu znači “topli izvor”. Najstariji delovi Tbilisija - Abanotubani i Avlabari, čine staro jezgro grada i nalaze se zapadno od reke Mtkvari. Iako se počev od 19. veka Tbilisi razvijao kao evropski grad, za šarm prestoničkih kuća zaslužni su istočnjački motivi, gotski i oni u Art Nuvo stilu. Spoj između ovih elemenata, rezultat je položaja zemlje koja se teritorijalno nalazi na prelazu između Zapada i Istoka između Jermenije, Turske i Rusije, nadomak Persije. Staro jezgro Tbilisija čine starinske gradske kuće s prizemljem i dva do tri sprata, sa tipičnim, drvenim kitnjastim tremom i doksatima.

Prelaskom reke Mtkvari preko novog, pešačkog Mosta mira, stiže se do početne stanice uspinjače koja vozi na vrh brda, do tvrđave Narikala. Utvrđenje odakle pogled puca na čitav grad u kotlini, u srednjem veku sazidali su Persijanci, u vreme dok su vladali gruzijskom prestonicom. Istočno od tvrđave, u podnožju nalaze se polukružna kubeta Abanotubanija, sedam preostalih zdanja banja podignutih na sumpornim izvorima, po kojima je grad Tbilisi u 5. veku dobio svoj naziv.
Najpoznatija prestonička ulica je Avenija Šota Rustaveli, koja je naziv dobila po srednjovekovnom pesniku, “Njegošu Gruzije”. Čitavu dužinu ulice, sa obe strane krasi veličanstveni drvored visokih platana koji kreće od Trga Slobode i prolazi pored elegantnih zdanja Nacionalnog teatra, Parlamenta Gruzije i Nacionalnog muzeja (prirodnjački, arheološki i etnografski muzej i Muzej istorije sovjetske okupacije).

Nedaleko od centra i u blizini reke, održava se čuveni prestonički buvljak Dry bridge market, gde može da se pazari staro ratno ordenje, dokumenti i šapke iz ere SSSR-a, samovari, tabakere, delovi pokućstva, satovi i nakit, stari novac i poštanske marke i majice s likom Staljina, najpoznatijeg Gruzina.

Velika, pokrivena, budimpeštanska Centralna gradska pijaca (mađ. Központi Vásárcsarnok), jedna je od najčuvenijih atrakc...
20/09/2026

Velika, pokrivena, budimpeštanska Centralna gradska pijaca (mađ. Központi Vásárcsarnok), jedna je od najčuvenijih atrakcija mađarske prestonice. Sazidana u XIX veku i dekorisana čuvenim Zsolnay pločicama, danas je omiljeno mesto kupovine gradskog stanovništva, ali i mnogobrojnih turista. U prizemnom delu pijace nalaze se raskošno opremljeni štandovi, na kojima se prodaje gotovo sve - od povrća, voća, čuvenih proizvoda od paprike, sve do mađarskih mesnih prerađevina, kobasica (običnih i ljutih), sa i bez punjenja. Na pijaci postoji riblja pijaca i samoposluga. Centralna pijaca jedno je od najboljih mesta u gradu i za kupovinu suvenira.

Na gornjem spratu pokrivene pijace nižu se kiosci brze hrane, gde mogu da se probaju specijaliteti mađarske kuhinje s’ nogu, kao što su langoši, mađarsko testo u obliku palačinke, sa punjenjem po želji - slatkim (sveže voće, voćni sirupi, pavlaka, šlag) ili slanim (meso, povrće, salate, sirevi, sos i začini). Obrok s’ nogu, može da se pojede za barskim stolicama i drvenim stolovima ispred štanda. Na pijaci, probajte specijalitete tradicionalne mađarske kuhinje - ljuti gulaš (govedina, krompir, paprika, paradajz) ili paprikaš (piletina u sosu od paprike) ili se zasladite parčetom čuvene Doboš torte, koja je naziv dobila po svom izumitelju, Jožefu Dobošu (József Dobos). Ponekad, ovde se organizuju dani poznatih kuhinja drugih država i podneblja, kada mogu da se probaju specijaliteti istih.

Istog dana, 15. februara 1897. u Budimpešti su osim Centralne pijace otvorene još četiri (Klauzál tér, Rákóczi tér, Hold utca, Hunyadi tér), ali je ova centralna na trgu Fovam (Fővám tér), zbog svog položaja postala najposećenija. Naime, u vreme kada su namirnice stizale brodovima niz Dunav, Centralna pijaca koja se nalazi u neposrednoj blizini reke i carinarnice, uvek je prva na tezgama imala svežu robu.

Oradur sur Glan (Oradour-sur-Glane) je selo u istoimenoj opštini u regiji Nova Akvitanija, na zapadu centralne Francuske...
18/09/2026

Oradur sur Glan (Oradour-sur-Glane) je selo u istoimenoj opštini u regiji Nova Akvitanija, na zapadu centralne Francuske. Ovo selo poznato je po tome što je tokom Drugog svetskog rata, 10. juna 1944. u celosti uništeno, a njegovi stanovnici masakrirani su od strane vojnika nacističke Nemačke. Četiri dana nakon Dana D i iskrcavanja u Normandiji, četa nemačkih vojnika SS Pancer divizije, ubila je 643 stanovnika ovog sela, uključujući i 247 dece. Samo sedam ljudi uspelo je da preživi masakr. Komandant SS trupa Adolf Dikman, navodno je želeo da uništi susedno selo (Oradour-sur-Vayres) čije je stanovništvo obezbeđivalo hranu i sklonište francuskom pokretu otpora protiv okupatora, ali je došlo do greške. Četa je krenula pogrešnim putem i stigla do sela Oradur sur Glan, čiji ljudi nisu pomagali pokret otpora i koji su zatim ubijeni.

Posle rata, u blizini sela izgrađeno je novo naselje, ali je po naređenju francuskog predsednika Šarla de Gola originalno selo sačuvano i pretvoreno u mesto stratišta. Francuske vlasti odlučile su da selo ostave potpuno netaknuto i proglasile ga za nacionalni spomenik. S obzirom da je ostalo kao zamrznuto u vremenu, selo su vremenom počeli da posećuju Francuzi, a za njima i stranci, te je vremenom postalo svojevrsna turistička atrakcija. Posetiocima je omogućeno da prošetaju kroz čitavo selo, vide zapaljene kuće i automobile koji su ostavljeni onako kako su izgledali 10. juna 1944. kada se dogodio masakr i pogledaju ostatke mesne crkve u kojoj su ubijeni žene i deca. Kasnije, na obodu sela podignut je Memorijalni centar (Centre de la Mémoire museum), gde mogu da se vide istorijski podaci u vezi sa masakrom.

Address

Belgrade

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Travel Magazine Serbia posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Travel Magazine Serbia:

Shortcuts

Share