02/12/2025
Jutros, kroz maglu gradskog parka u Velikom Gradištu, učinilo mi se da slušam nešto što pripada samo večnosti.
Dvoje velikih umetnika, jedno vreme, jedan grad…
Bili su ljudi iz naroda, voleli kafanu i vino Ružicu — i iznad svega bili su ljudi: emocije.
Ona — glumica kojoj su se nemački oficiri klanjali tokom okupacije.
On — violinista koji je tada bio u nemačkom logoru.
Posle rata, on postaje Car Narodnog orkestra.
Ona gubi nacionalnu čast.
Čuvena gospođa Ministarka i čuveni Car među violinistima živeli su svoje uspone i padove — živeli su i igrali srcem. Bili su pravi Gradištanci — naši, a nacionalno važni.
Često se pitam: da li je Žanka ikada slušala Carevca kako svira u nekoj beogradskoj kafani? I da li se Carevac ikada iskreno smejao Žankinim dosetkama?
Jutros, kroz maglu, na putu do kancelarije, videla sam njeno tajanstveno lice kako posmatra prizor ispod šešira… Na nekoliko metara, u izmaglici, učinilo mi se da Carevac gudalom prelazi preko žica. I verujte mi — zastala sam. Obrisala sam tanak sloj paučine pokrivene ledenim kapljicama, koja je kao veo padala preko Žankinog lica.
U toj sekundi čula sam kroz maglu violinu…
I, da — osetila sam svaki ton, svaku žicu.
Žicu kojom si povezan sa rodnim mestom.
Žicu muzike.
Žicu kafane.
Žicu koja je vezala Žanku i Cara.
Žice logora.
Žicu na korsetima gradištanskih dama.
Žice koje povezuju i žice koje sputavaju.
Političke žice.
Porodične žice.
Žice na telefonima i radio-talasima.
Ljubavne žice.
Sve one bodljikave, čvrste, opasne — ali i one neraskidive, za ceo život i nakon života.
Jutros, u svitanje, u gradskom parku u Velikom Gradištu, prisustvovala sam posebnom čudu: životu nakon života. Nebeskom prizoru i muzici u kojoj jedan umetnik daje počast drugom onako kako najbolje ume — svilenim koncem i na način na koji ovaj drugi najbolje ume da čuje, kroz narodnu muziku.
Danas sam videla tajanstveni osmeh na Žankinom licu ispod šešira — osmeh kojim odaje počast Caru, onako kako ona to najbolje ume i onako kako on to najbolje razume.
U ranu zoru, u gradskom parku u Velikom Gradištu, odigrava se vanvremenska scena: negde gore, zajedno, dva velika umetnika konačno mogu da pronađu zajedničku žicu — i da ukradu trenutak večnosti za sebe.