19/11/2025
Probudili smo se nesto kasnije od planiranog, barem ustali jer pola sata u satoru je bilo dragocjeno prije dana kakav nas je cekao. Idemo penjat Anica k*k. Moj prvi veliki duzinac, veliku impresivnu stijenu u Velebitu, u nacionalnom parku. Jos jedna predivna lokacija Hrvatske. Jos jedan dobar dan bez pretjeranog druzenja sa artritisom. Dok je tako, volim misli koje mi prolaze kroz glavu govoreci mi kako je pokret zivot. Ta recenica mi je prosla kroz glavu jos u Indiji gdje je svaki korak bio tezak, spor i bolan. Kao da je tada i nastajala ta misao, polako, i nije odlazila sve do ovih dana kada je toliko postala dio mene da je pjevusim i hrabro govorim na glas, pokret je zivot. Mozda bas zbog vjerovanja, ma kakvo ono god bilo, neke daleke ciljeve mozemo dostici, i samo prosetati u sljedeci korak, jer cilj ionako nije bitan ako smo na putu u koji vjerujemo. A ja vjerujem da je pokret zivot. Sudeci po tome Alen i ja smo danas bome dobro zivjeli, punih 8 sati smo proveli u stijeni, izgubili i dobili tri nova zivota, blagoslov dobili od majke prirode koja nas je cudom postedjela kise i nagradila nas iznenadnim Suncem i predivnim Velebitaskim krajolicima. Bas onako kako sam i sanjao, zato obratite pozornost na snove, a kada san prede u javu, nastavite koracima dalje mada bili teski, spori i bolni jer tko zna, mozda vas bas oni odvedu na stijenu Anica k*ka.
