23/04/2025
Dok carski Beč slavi postavljanje temeljnog kamena za zavjetnu crkvu, mještani Vukojevaca, Stipanovaca i Kršinaca grade temelje za svoju prvu pučku školu.
Ovaj povijesni trenutak, ispunjen zajedništvom i nadom, u novine je zabilježio Stipan Marjančević, knez Vukojevaca.
Iako nepismen, svojim znakom križa (†) potvrdio je važnost ovog dana, želeći da priča o njihovu trudu dopre do svijeta. Ovo je priča o tom danu.
Novo jutro u Vukojevcima
Sunce se diže nad Vukojevcima, a selo već vrvi životom.
Djeca se igraju, smiju i trče, dok odrasli, u svečanoj odjeći, hitaju prema kapeli.
Danas nije običan dan – na svetog Jurja polaže se temeljni kamen za školu koja će obrazovati 104 đaka iz Vukojevaca, Stipanovaca i Kršinaca.
Mještani su godinama sanjali o ovom trenutku, a sada, uz podršku grofa Ladislava Pejačevića i vlastiti rad, njihov san postaje java.
Zajednica se okuplja
Oko deset sati stižu uglednici.
Miroslav Kraljević, nadzornik pučkih škola našičkog kotara, predvodi skup s uvjerenjem da znanje mijenja živote. Uz njega je Matia Filić, podgorački župnik, čiji će blagoslov označiti početak ovog svetog pothvata. Franjo Xav. Šlivárić, glavar našičke općine, i Antun Aron, carski graditeljski načelnik, stoje uz lokalne knezove – Stipana Marjančevića iz Vukojevaca, Ivu Abramovića iz Stipanovaca i Bartola Kovačića iz Kršinaca. Tu je i Josip Ernaj, providnik vlastelinstva, koji zastupa grofa Pejačevića, velikodušnog donatora materijala za gradnju.
U kapeli, srcu duhovnog života Vukojevaca, nema praznog mjesta.
Župnik Filić drži propovijed koja dira srca – govori o važnosti obrazovanja djece, o školi kao svjetioniku vjere i odanosti caru i domovini.
Mještani slušaju, sklopljenih ruku, moleći da ovaj pothvat uspije.
Temelji za budućnost
Nakon službe, povorka se kreće prema gradilištu.
Uzbuđenje raste. Vice-arhiđakon blagoslivlja mjesto, a Miroslav Kraljević čita povelju – dokument koji će biti ugrađen u temeljni kamen kao svjedočanstvo ovog dana.
Povelja bilježi sve: Vukojevce sa 628 duša, Stipanovce sa190, Kršince s 241 dušom, imena majstora poput Josipa Hubera (zidar), Stjepana Naisera (tesar), Eduarda Kostrošića (stolar) i Henrika Urija (špoljar).
Spominje se i širi svijet: car Franjo Josip I., papa Pio IX., ban Josip Jelačić i nadbiskup Juraj Haulik, povezujući malo selo s velikom Austrijanskom carevinom. Povelja, zajedno s nekoliko novčića i uspomena, polaže se u limenu posudu i ugrađuje u kamen.
Nastaje trenutak tišine, a onda, uz zvuke glazbe, kamen se spušta na svoje mjesto. Svi prisutni – od uglednika do djece – bacaju žlicu maltera, simbolizirajući zajednički trud.
Osmijesi djece
Djeca su srce ovog dana. Župnik Filić i glavar Šilvárić dijele im žemlje i po krajcar, a dječji smijeh ispunjava zrak.
"Ovo je za vas," kaže župnik, dok djeca, očiju punih radosti, grle svoje darove.
Ova gesta nije samo znak pažnje – to je obećanje da će škola biti njihovo mjesto za učenje, igru i snove.
Zajednički završetak
Svečanost se vraća u crkvu, gdje mještani pjevaju "Tebe Boga hvalimo", zahvaljujući za uspješan dan.
Uglednici odlaze u Podgorač, gdje nastavljaju slavlje uz župnika, dok mještani, knezovi i majstori ostaju u Vukojevcima. Smijeh, pjesma i čaše vina ispunjavaju večer – zajednica slavi ne samo školu, već i snagu svog zajedništva.
Stipanov pečat za vječnost
Ovu priču u novine poslao je Stipan Marjančević, knez Vukojevaca, koji je, iako nepismen, znao važnost ovog trenutka.
Njegov znak križa (†) na kraju izvještaja svjedoči o želji da se uspomena na ovaj dan sačuva.
Zahvaljujući njemu, danas možemo oživjeti taj 24. travanj 1856. i osjetiti ponos jednog malog sela koje je sanjalo veliko.
U komentarima slijedi originalni prijepis teksta kako je objavljen u novinama, zadržavajući jezik i stil 19. stoljeća, kao svjedočanstvo vremena i autentičnosti događaja.
Ovaj dokument, ispunjen arhaičnim izrazima i toplinom zajednice, pruža uvid u život Slavonije pod Austrijanskom carevinom.
