04/07/2025
ZDENCI: TIPOLOGIJA
(Odlomak iz knjige „Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka“ čije četvrto, dopunjeno izdanje, izlazi iz tiska krajem mjeseca srpnja 2025.)
„Narod je u govoru razlikovao one zdence koji su se punili kišnicom („zdenac“, „kal“, „kalić“) od „hladenca“ koji su se punili podzemnim vodama. Kad dugo nije pala kiša, „obični“ bi zdenci presušili, a hladenci bi još neko vrijeme imali vodu.
Postoji poseban tip koji zovu „grčki zdenci“. Vrlo su rijetki na otoku, a gradili su se posebnom tehnikom koja je ostala upamćena zahvaljujući bilješkama dr. Rada Žic-Mikulina. Prevladavaju manji, jednostavniji zdenci narodnog graditeljstva. Naime, tijekom povijesti malo-pomalo zaboravljalo se stare metode gradnje i okretalo se novim, jednostavnijim rješenjima, koja ne traju takodugo poput grčkih zdenaca.
„Zdenci su iskopane rupe u zemlji, koje se oblože kamenjem i na dno se baci žal.
Grčki zdenci bili su rađeni tako da se moglo ići do vode stubama do samog dna. To je bio poseban način gradnje. Iskopalo se jamu u zemlji široku deset ili dvanaest metara, a duboku barem šest ili sedam metara. Na jednoj strani bila je kosina po kojoj se stavljalo stube. S triju se strana napravio suhozid od velikih kamenova. Kad se gradio suhozid visine metar, metar i pol, s vanjske se strane obložilo ilovačom i nastavilo graditi suhozid za još pola metra. Na vrhu se napravio suhozid od duplog reda kamenja, jedan metar nad zemljom, to je bio grljak koji je branio stoci, a i ljudima, da ne padnu u zdenac, a i zato da ljudi vide gdje je zdenac. Na neke zdence i hladence preko grljaka se stavilo debelo drvo preko kojeg se lakše dizalo vedro s vodom. Na stupove se stavljalo drvena vratašca. Oko zdenca se sve očistilo i čekalo na prvu kišu. Voda se u zdenac nabirala s bokova koji su bili oko njega. Zvali su je „zdenčica“. Drugi je tip hladenac, i to je zdenac koji se gradi na isti način, ali razlika je u tome što ima izvor žive vode. Tu su vodu zvali „hladenčica“ ili „hladnica“. Pili su je životinje i ljudi.
Iz takvih zdenaca žene su na glavama u bakrenim kablovima nosile doma vodu za piće. Neki su hladenci imali po dvanaest stuba, a dalje su se nastavljali „istraki“ (kamene izbočine, neki su ih zvali „zubi“) s jedne i druge strane, po kojima se moglo doći do vode ako se nivo spustio niže od stuba. Takav je hladenac na lokalitetu Jezero, na Susu. Voda je u njemu uvijek bila čista, bistra, i ako ga se ispraznilo tijekom dana, tijekom noći je ponovo dotekla voda.(zapisao prema pričanjima drugih dr. Rado Žic-Mikulin)“
Na fotografiji: „hladenac“ na poluotoku Prniba, između grada Krka i Punta.
Svi koji volite otkrivati manje poznata područja otoka Krka, izvan utabanih turističkih ruta, preporučujem knjigu "Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka" čije četvrto izdanje uskoro izlazi tiska. U knjizi su točne gps lokacije i brojne fotografije u boji koje prikazuju skrivene bisere narodnog graditeljstva izvan naseljenih mjesta: izumrla sela, bunare u brdima, ruševine mlinova na krčkim potocima, lokve gdje su se navodno vidjele vile i vilenjaci, i još mnogo, mnogo toga nepoznatog o našem naljepšem otoku. Sve te građevine predstavljene su kroz priče o njima, legendama iz narodne predaje koje opisuju način života i razmišljanja drevnih Krčana koji su ih gradili,... Ima svega: okrutnih razbojnika, zabranjenih ljubavi, marljivih i lijenih, pronađenih blaga i mnogo uzbudljivih priča.
Knjiga koja će se dopasti i onima koji samo vole čitati stare "štorije" na plaži, u hladu, i onima koji vole obući gojzerice i istraživati po brdima. Za rezervaciju samo napišite "rezerviram" i javim vam se povratno.
