12/03/2025
Ovaj Dan žena ću pamtiti zbog toga što sam ostvario ludu ideju inspiriran kadrovima arhivskog filma iz 1979. godine. Ima već nekoliko godina da sam vidio kako je Vicko Krstulović došao na vrh Mosora u odijelu i gradskim cipelama. Mosor znam poprilično dosta i znam da popest se gore u gradskim cipelama nije jednostavno, štoviše, to je suludo.
Prije par tjedana, Nata iz Mosora, koja će biti (sada čitaj: je bila) glavni vodič me zamolila da ženama koje dođu na vrh Mosora čestitam i podjelim karanfil. Pristao sam na tu ideju, ali par dana prije samog uspona u razgovoru s članovima iz Uprave Mosora smo zaključili da bi morao čestitati na samom vrhu, te gore podjeliti karanfil svakoj ženi koja se popne jer se prije čestitalo na vrhu Mosora, ne kod Doma.
Meni nikakav problem popesti se prije žena do Vickovog stupa, pa čestitati svakoj sudionici uspona ovaj hvalevrijedan tradicionalni uspon. Ne bih bio ja ja da mi nije pala luda ideja. Mogao bih ja kao Vicko u odijelu i cipelama na vrh. Meni će biti izazov doživiti to iskustvo, a ženama će biti iznenađenje kada vide "mladog" i fino sređenog momka koji čeka svaku ženu da joj čestita uspon na Vrh Mosora.
Bilo je dvojbe oću li ići u gojzericama gore ili gradskim cipelama ali na kraju sam ipak odlučio da idem kako je išao Vicko 1979. godine, samo što sam ja još nosio ruksak na leđima u kojem sam nosio gojzerice i kompletnu opremu za planinarenje ukoliko ne uspijem u odjelu i cipelama do vrha i natrag.
Uspon prema gore nije bio tako strašan za mene (čak mi je trebalo 2 sata od Sitno Gornje do Vicka. Groblje sv. Klement - Dom za 1 h a od Doma do Vicka 49 min, dok nizbrdo 42 min), tako da sam relativno brzo došao gore. Promjenio sam potkošulju, pustio da se sako i košulja malo osuše na vjetru dok ne dođu prvi planinari nakon nas. Žene su na vrhu bile oduševljene a ja sam uzeo svu slavu taj dan a najviše me iznenadilo kako su me većina žena gore zvala "Gospodin Savršeni".
Još jedan novi nadimak sam dobio, koliko p**a sam taj dan čuo "Gospodin Savršeni, može li fotografija". Jedna gospođa je pitala jesam li ja stvarno s TV-a! Prejako je bilo. Na putu prema dole sam nastavio kao navedeni gospodin, da bi mi džon od desne cipele pukao (čitaj odlijepio) što me nije spriječilo da takav dođem do Doma. Čisto kao dokaz da sam stvarno tako planinario jer je bilo sumnje da sam se presvukao na vrhu i to tako da sam namjestio.
U Domu sam se presvukao u standardnu planinarsku odjeću i obuću, a cipele sam ostavio da budu uspomena na ovaj ludi pothvat. Stvarno je bio jedan jedinstveni Dan žena u povijesti "Uspona 100 žena na vrh Mosora".
Moram naglasiti da karanfile nisam nosio ja već Zdravko i Jure, također članovi HPD Mosor, koji su mi na vrhu pomagali kako bi čestitanje svim ženama na vrhu bilo što kvalitetnije napravljeno.
P.S. Par dana kasnije (utorak) sam saznao da se Vicko Krstulović nije u potpunosti penjao na vrh u odijelu i cipelama nego da su ga povremeno nosili u karioli (tačke) tako da ispada kako sam možda jedini ludonja koji se iz Sitna Gornjeg popeo na vrh Mosora (Vickov stup) u odijelu i cipelama (+ruksak na leđima). Još jednom hvala Nataši što me zamolila da odradim bitnu odgovornost za Dan žena u organizaciji HPD Mosor, te svim ženama želim sve dane u godini kao što je to bio 8. Mart na vrhu Mosora.
This Saturday I was in charge to congratulate to all women that hike to the top of Mosor mountain. This is a traditional hike of Mosor Hiking Club that I am member. 100 women on the top of Mosor started in 1974. This time I had important role so I did it with a style! I went to the top of the mountain in suite & tie and nice city shoes on my feet.
It was amazing and one more time I show that everything is possible if there is a great will but also important experience and skills. In this case lots of skills and experience of walking on rough karst terrain.
