Mala mjesta

Mala mjesta vodiči i putopisi iz Hrvatske. nekad i šire :)

Osijek, proljeće 1910. godineMalo je pojava u našem gradu koje izazivaju toliko čuđenja koliko svakodnevna šetnja gospođ...
02/07/2026

Osijek, proljeće 1910. godine

Malo je pojava u našem gradu koje izazivaju toliko čuđenja koliko svakodnevna šetnja gospođe Pauline Hermann. U košari nosi komade svježega mesa, a čim zastane na kakvom uglu, kao da iz samoga kamenja niknu mačke.

Iz podruma, dvorišta i sjenovitih prolaza dolaze jedna za drugom, bez straha i bez žurbe, kao da dobro poznaju svoju dobročiniteljicu.

Neki prolaznici na taj prizor odmahuju glavom, drugi se smješkaju, a treći tvrde kako u čitavom Osijeku nema čovjeka koji bi mogao prebrojiti sve mačke gospođe Hermann.

Toga prijepodneva, upravo dok su zvona katedrale utihnula nakon mise, dvije gospođe zastadoše na izlazu iz crkvenoga dvorišta. Jedna diskretno kimnu glavom prema ženi koja je polako prolazila ulicom.

„To je ona Hermannova.“

Druga uzdahne: „Opet hrani te mačketine. I to u svilenoj haljini.“

Kako je plemkinja Paulina Hermann "Mačkamama" postala čuđenje svog doba i zašto je njezina sudbina jedna od najljepših priča starog Osijeka.

Slovenci su toliko zadužili ovaj svijet da je UN proglasio Svjetski dan pčela na 20. svibnja, upravo u čast jednog od nj...
03/05/2026

Slovenci su toliko zadužili ovaj svijet da je UN proglasio Svjetski dan pčela na 20. svibnja, upravo u čast jednog od njih. Tog datuma 1734. godine rođen je Anton Janša – pionir modernog pčelarstva.

Janša, taj tihi šaptač pčelama s kranjskih brda, dospio je na poziciju prvog učitelja pčelarstva na dvoru carice Marije Terezije u Beču. Carstvo je tada krvarilo od ratova, blagajna je bila prazna, a carica mudro zaključila da su pčele neiskorišteni ekonomski resurs. Šećerna trska bila je skupa i uvozna, pa je med bio jedini „šećer“ za običan puk, a vosak je držao budnim crkve i radionice svijeća.

„Marija, honey, imam rješenje“, rekao je Janša.

Zašto je Slovenija srce europskog pčelarstva: tradicija, znanje i sustav koji počinje u školama i traje kroz generacije danas

Mali vranac s frizurom kao da ga je stresla struja, brkata sjenica koja se napuše u lopticu, vodomar koji je inspirirao ...
12/03/2026

Mali vranac s frizurom kao da ga je stresla struja, brkata sjenica koja se napuše u lopticu, vodomar koji je inspirirao japanske vlakove, čigre koje osijede brinući za djecu koja se kasno osamostale...

Ovo su samo neki od 300 vrsta putnika Terminala Neretva 💕

Otkrijte tajne delte Neretve kroz priče o fascinantnim pticama, od elegantnih vlastelica do aerodinamičnih vodomara i nevidljivih nindža.

Pivovara je zapošljavala oko stotinu radnika, što znači da su od piva tada živjele stotine obitelji. Proizvodili su se s...
08/03/2026

Pivovara je zapošljavala oko stotinu radnika, što znači da su od piva tada živjele stotine obitelji. Proizvodili su se sok od domaćih malina, pelinkovac kojeg su liječnici preporučivali kao lijek, razni likeri i rakija. Ipak, najdublji trag ostavio je spomenuti „Lički biser“.
To svijetlo lager pivo, reklamirano uz slike Gacke i planinskih vrhova, za radnike je bilo više od pića. Bio je to onaj osjećaj ponosa kad sretneš susjeda na ulici, a on ti kaže da je u Zagrebu ili Senju pio naše. Danas mu neki tepaju da je možda prvo hrvatsko „craft pivo“.

(...)

Apsurd je potpun, kao u češkom filmu. Pivo je piće radničke klase – no, kako mi više nemamo ni industrije ni radnika, čak i njegu naše nematerijalne kulturne baštine – ispijanje piva ispred dućana – polako preuzimaju imigranti. Već su po dalmatinskim i ličkim ulicama uočeni Nepalci i Indijci kako, u pauzi od bauštele, sjede s bocom u ruci, zrcaleći običaje onih koji su odavde otišli. S obzirom da je pivo također „opijum naroda“, fascinantno je da u Hrvatskoj ne postoji jača proizvodnja pa da bar pijemo od jada.

Imali smo vrhunski ječam, čistu vodu i ljude koji su generacijama disali za svoj pogon. No, između "rođačke" privatizacije i hladnog stranog kapitala, Lički biser je postao smetnja. Dok bivši gradonačelnici danas rade u irskim skladištima, pitamo se: kako smo od industrijskog giganta postal...

Brazil se ne razumije (samo) kroz povijest i statistike, nego kroz ritam. Od sambe koja prkosi siromaštvu, preko filozof...
27/02/2026

Brazil se ne razumije (samo) kroz povijest i statistike, nego kroz ritam. Od sambe koja prkosi siromaštvu, preko filozofske pobune Raula Seixasa, do melankolije radničkog São Paula i afro-brazilskog ponosa Oloduma.
Pet pjesama, pet društvenih slojeva, jedan veliki kontrast zvan Brazil ❤️

Pet brazilskih pjesama otkrivaju povijest, društvo i emocije Brazila – od sambe i favela do političkih trauma i urbanih priča.

Vjerovalo se da arhitektura i urbanizam nisu samo gradnja zidova, već stvaranje okruženja koje bi promicalo zajedništvo....
31/01/2026

Vjerovalo se da arhitektura i urbanizam nisu samo gradnja zidova, već stvaranje okruženja koje bi promicalo zajedništvo. Zato su kvartovi podizani tako da sadrže sve unutar desetak minuta hoda, te da se pritom ljudi susreću, pozdravljaju i poznaju. Tim više jer je Split mediteranski grad u kojem ljudi puno vremena borave vani pod palmama i suncem, ulice trebaju biti dnevni boravak na otvorenom i mjesto na kojem se djeca mogu sigurno igrati.

Zgrada Krstarica bila je svojevrsni manifest takve vjere u progres. Izgrađena je 1973. godine na tada praznom Trsteniku, s pogledom na gradilište Splita 3. Dugačak i masivan, s četiri ulaza i 18 katova, ovaj ležeći neboder od armiranog betona izgledao je poput futurističkog broda nasukanog na betonskoj obali. Automobili su bili „skriveni“ ispod zgrade, a njeni stanari su ubrzo „omekšali“ sivu konstrukciju ispunivši svoje lođe i balkone cvijećem i zelenilom. Noću je sjajila svjetlošću prvih kućnih žarulja.

Krstarica kao grad u malom: povijest arhitekture, zajedništva i betona nasuprot tranzicijskoj pohlepi današnjeg stanovanja bez plana.

Danas stojimo ovdje jer je jednom, tijekom svog putovanja, car Josip II. pao s konja – moglo bi se reći dok na prijevoju...
01/09/2025

Danas stojimo ovdje jer je jednom, tijekom svog putovanja, car Josip II. pao s konja – moglo bi se reći dok na prijevoju Vratnik gledamo Jadranskim morem potopljene planine. Samo im još glava viri na površini u obliku kvarnerskih otoka. Ti nepomični svjedoci ove slučajnosti dobro znaju da je i car samo čovjek, te da povijest može ispisati i samo jedan kamenčić.

No, povijest ne staje na tom kamenčiću, ona se kotrlja dalje. Car Josip II. bio je marljiv i asketski tip, racionalist do bola – dijete prosvjetiteljstva koje je mrzilo dvorske ceremonije i kič. Dane je provodio zatvoren u sobi, temeljito pregledavajući zakone i dopise. Pa, ako ima istine u toj legendi, možemo zamisliti da je nakon pada s konja uz pomoć dvorskih pomoćnika ustao, otresao prašinu s uniforme i uzviknuo: „Eto vidite, jesam rekao da nam trebaju bolje ceste!“.

Otkrijte povijest planinskog prijevoja Vratnik i stare Jozefinske ceste, priču o propalom motelu i izvoru Carsko vrilo.

Siverić je nekoć hranio Carstvo ugljenom – iz njegovih jama parale su se pruge, punile lokomotive i grijali europski sal...
11/07/2025

Siverić je nekoć hranio Carstvo ugljenom – iz njegovih jama parale su se pruge, punile lokomotive i grijali europski saloni. Ovo je priča o mjestu koje je bilo srce industrijske Dalmacije, o tihoj snazi zaboravljenih ljudi, o radničkom ponosu, otporu i zajedništvu.

Priča o rudniku u Siveriću – zaboravljenom mjestu koje je hranilo carstva, a danas čuva ponos radnika i duh otpora.

Peć Mlini kod Drinovaca. Do ove ljepote dolazi se preko rodnog mjesta hercegovačkog „vječnog treptanja“ i „čuđenja u svi...
03/12/2024

Peć Mlini kod Drinovaca. Do ove ljepote dolazi se preko rodnog mjesta hercegovačkog „vječnog treptanja“ i „čuđenja u svijetu“, koji je upozoravao da ne ideš malen ispod zvijezda, kojem je ostalo samo da se druži s kamenjem jer kamenje „ne zna da se stidi i može da ćuti sa mnom“, koji je s toliko suosjećanja i ljubavi posvetio stihove tragičnom „životu nekih žena“…

Pođimo putevima Antuna Branka Šimića do vodene bajke skrivene među klisurama.

Peć Mlini kod Drinovaca. Do ove ljepote dolazi se preko rodnog mjesta hercegovačkog „vječnog treptanja“ i „čuđenja u svijetu“...

– Kakvu glazbu slušate u Hrvatskoj? – pita palestinski tata i hvata mobitel.– Ima mnogo vrsta, ovisi… – počnem objašnjav...
30/11/2024

– Kakvu glazbu slušate u Hrvatskoj? – pita palestinski tata i hvata mobitel.
– Ima mnogo vrsta, ovisi… – počnem objašnjavati ali prekine me intenzivan miris benzina koji je preplavio sobu – Jel’ to nešto gori?
– Da, mama pojačava vatru – pokazuje brat prstom.

Oči su mi ispale: mama stoji nagnuta nad kaminom i šprica benzinom vatru iz plastične bočice za raspršivanje. Na svaki špric vatra grune, no ona mrtvo hladno šprica dalje. Po završetku skida plastične rukavice i odlaže bočicu kraj regala. Šokirano gledam po prostoriji, ništa – brat se u međuvremenu izvio na kauču da bolje vidi televizor, a otac s poluizgorenom cigaretom koja visi iz usta rovari po Youtubeu. S mobitela mu svira Colonia: Oduzimaš mi dah.

Hebron (ili na arapskom al-Khalil), palestinski je grad na samom jugu Zapadne Obale. Grad betona, kamena i škrte zemlje. Palestinci u drugim gradovima smatraju ga sumornim i zatečeno pitaju ”Zašto bi itko išao tamo?”.

Address

Zagreb

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Mala mjesta posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Mala mjesta:

Shortcuts

Share

Category