16/07/2025
Spomenik heroju sa Košara – potporučniku Predragu Peđi Leovcu otkriven je u Pljevljima 28.06.2024.godine. Smješten je na jednom od najljepših lokaliteta u gardu – na samom ulazu u glavni gradski park „Vodice”.
Potporučnik Predrag Peđa Leovac, oficir Vojske Jugoslavije, herojski je poginuo 14. aprila 1999. godine, Kod graničnog kamena C-4, dao je život za Otadžbinu kojoj je posvetio sve. Priča o Peđi nije klasična pripovijetka o junaku iz bogate nacionalne istorije. On je svojim životom, u našem vremenu, istinski dokazao da gorostasi ljudskosti, morala i viteštva postoje.
Kao rođeni Pljevljak, iz čestite porodice Leovac i kraja za koji je bio vezan, nosio je ono najbolje čime naš čovjek plijeni. Strastveni zaljubljenik u disciplinu tijela i psihe, besprekorno je završio Vojnu akademiju. Prvo zaposlenje dobija na Kosovu i Metohiji, na poziciji komandira voda za intervenciju 53. graničnog bataljona Prištinskog korpusa, braneći granicu od agresora. Po svjedočenjima kolega i saboraca, Peđa je bio onaj heroj hrišćanskog duha koji se nije štedio za bližnjeg.
Veličina njegove žrtve naročito je vidljiva u tome da se, iako nedovoljno oporavljen od ranjavanja, vratio na Košare kod svoje vojske. On je 1998. godine zadobio teške povrede od protivpješadijske mine, zbog čega je helikopterom prebačen na VMA. Pri ranjavanju, ispustio je pušku u minsko polje. Graničari su sa tog mjesta komandantu 53. graničnog bataljona, tada kapetanu Dušku Šljivančaninu, donijeli krvavi papir na kome je ranjeni Peđa nacrtao raspored mina uz poruku da se polje razminira i spriječi stradanje još nekog vojnika.
Hranio se na slamčicu. Nije htio mnogo da se zadržava u bolničkom krevetu jer nije želio da zauzima mjesto drugim ranjenicima.
Oporavljao se kući. Još dok je bio hospitalizovan kao teški ranjenik, njegov otac, Mile Leovac, telefonom je kazao Šljivančaninu da Peđa svaki dan pita za svoju pušku.
Jedino vitez, kao što je bio on, može shvatiti vezanost za oružje kojim je štitio i služio. Peđa je svoj „mač“ želio uz sebe, a ne u rukama tuđina. To ga nije zadržalo u Pljevljima da se dovoljno oporavi.
Upečatljive su riječi koje je uputio svojoj majci: „Ne brinite za mene, jer ja za svoj ži
