17/09/2013
Peru - part 2 - Lima i Paracas
Jedna od onih stvari za koje i sam govorim da su užasne je da ne treba suditi na temelju priča drugih. I sam sam podlijegao istim upravo jučer.
O Limi sam se naslušao svega. Ponajviše toga da tamo nemam sto raditi. Grozan grad i ništa za vidjeti. Uz to je i jako opasan. Bu****it.
Voznja od našeg kvarta do centra lime košta busom oko 2 kune. Govorimo o udaljenosti od oko 25 klilometara čisto da se razumijemo. Ipak do busa ima jahati a taksi košta samo 40kn pa pogađate koju smo opciju izabrali.
Lima je kolonijalni grad enormne veličine. Nekome tko nije bio u velikom gradu teško je i zamisliti koliko ogroman grad zaista može biti. Moje oštro oko misli da ipak nije veći od ljubljenog mi Bangkoka ali nije ni daleko. Ako izuzmemu činjenicu da gotovo 80 posto grada živi u potpunosti u nehumanim uvjetima, sam centar lime je doista prekrasan. Stotine uličnih zabavljača, kao u slikovnici obojane zgrade, velebna zdanja,ogromne crkve, uređeni trgovi, nasmijani domaćini. Dragi moji, lima me oduševila!
Panduri nas pozdravljaju na glavnoj cesti. Njih 6, jedan do drugoga sa stitovima, kao da je na pomolu gradjanski rat. Jedan po jedan spuštaju glavu uz "Buenos dias". Nešto slično doma ne mogu ni zamisliti. Jedan od njih nam prilazi i objašnjava sto sve moramo vidjeti. Uz neizostavnu izmjenu straže u zgradi parlamenta upućuje nas u katakombe svetog Martina ako se ne varam. 25000 duša tamo je pokopano. Većinom bogataši koji su plaćali basnoslovne cifre da ih se pokopa točno ispod crkve. Nastala ja katastrofa i ljudi ne da nisu pokopani tocno ispod crkve nego su njihova tijela razdvojena na kosti i pomijesana s ostalima. Da se njihova imena ne znaju ne cu ni spominjati. Tužno.
Plaćamo turu na vrh brda koja košta 10 kn. Avantura počinje. Isto ko u aziji, ne kreće se dok se i zadnje mjesto u mini busu ne napuni. Trajalo je valjda 2 sata a mi smo napravili 101 krug busom oko glavnog trga. Taman kad se bus počne kretati malo dalje od rute ponadaš se da krećeš. Jok bato, postoje i pomoćna sjedišta koja se moraju napuniti. Samo sam čekao da spuste sa stropa sidalicu. Pogled sa 450 m visokog San Cristobala je zakon, samo što radi ogromne količine smoga i onečišćenja grad djeluje kao da je stalno u nekakvoj polu magli pa pogled nije dobar koliko bi i mogao biti.
Što se tiče sporazumijevanja ukoliko ne govorite španjolski imati ćete laganih problema. Gotovo nitko eng. ne priča pa malo postane tlaka kad te konstantno niko i nigdje ne razumije, al ajde naučili smo oboje par riječi španjolskog pa je to ok.
U hostelu se sa parom iz brazila i curom iz nizozemske dogovaramo za put u Paracas a sve po preporuci također kolege iz hostela. Cijena je bila oko 55 kn sto za put od par sto kilometara smatram ok dealom.
Paracas je malo mjesto u kojem se i nema bog zna sto raditi. Ekipa tamo dolazi na dan dva kako bi obišla ballista otoke i nacionalni park. Pasalo nam je svima doći u malo mjesto i bar na tren odmarati i ne trčati. Osim izletom koji smo obavili ostatak vremena smo odmaraki uz pivu i šetnju uz ocean. Čak sam i ja koji inače ne volim te uzaludne šetnje bez nekog višeg cilja uživao u svakom prijeđenom metru istih.
Kad nam je vodič na izletu pokazao mjesto gdje završava pustinja Atacama, inače najsuše mjesto na zemlji gdje kiša nije pala oko 150 godina, stara mi je kroz smijeh rekla da ona u ruksaku ima 2 mala kišobrana i samo jednu kabanicu :)))))Tura po parku se osim posjeta muzeju sastoji vecinom od pogleda na ocean i na fenomenalne pustinjske stijene koje i
h okružuju. Fora je i plaža s tamno crvenim pijeskom, ništa slično nisam prije vidio. Posjetili smo i spomenute otoke koji izgledaju kao da je netko rezbario lukove po njima, tvoreci mini tunele. Otoci su prepuni pticurina i morskih lavova koji se izlezavaju po hridima. Zavidim. Na kraje svega, poludnevni izlet je kostao oko 100 kn. Nije malo ali isplatilo se.
Nakon 2 noći u Paracasu sa našim suputnicima picimo za čuvenu Nascu poznatu po Nasca linijama, jelte.
Mislim da cu o Nasci,Punu, jezeru Titicaci i narodu Uros, o tome kako su mi jutros ukrali ruksak sa maminim aparatom i cvikama i inim anegdotama pisati kad se vratim, jer me sutra čeka bus za Cusco. Za one manje upućene, startnu bazu prema čuvenom Macchu Picku. Košta malo bogatstvo uspon i vlakovi do gore kao i ulaz. Oko 150 dolara.
Jedva vam cekam reći da li se isplatilo.
